Koncept u definiciji ABC

Riječ postojanje Široko se koristi u našem jeziku i obično ga primjenjujemo u raznim kontekstima.

Čin postojećeg

Prema čin postojanja naziva se postojanje.

“ Dokazano je postojanje domaćih naroda u tim godinama.”

Odnosno, jednostavnijim riječima, postojanje jest biti prisutni u svijetu, i sami i stvari koje nas okružuju.

Primjerice, ispada da je postojanje uvjet bez ekvanoma onih stvarnih stvari koje su vidljive i dostupne u svijetu.

Postojanje uvijek podrazumijeva napuštanje stanja mira i tišine u koje treba krenuti realizacija neke radnje i preuzimanja neke uloge ili stanja u svijetu.

Kad kažemo da stvari postoje, karakteristika svojstven bit će to da ih možemo vidjeti, dodirnuti, okusiti ili čuti putem naših osjetila, budući da je stoga jasna razlika koju oni predstavljaju u odnosu na ona pitanja koja samo postoje u našoj mašti, to jest, postoje radom i milošću našega uma, budući da ih ne možemo dodirnuti ili vidjeti.

Ono što se događa u našem umu možemo pokazati drugima samo kroz naše izraze.

Ljudski život započinje trudnoćom, a završava smrću

Ta se riječ koristi i za objašnjenje život ljudi.

Ljudi postoje od trenutka kada je pojedinac djelotvoran u maternici pa sve do smrti, odnosno dok osoba ne umre.

Naravno, to će biti vidljivo postojanje osobe koja započinje njenom trudnoćom, a završava smrću, jer postoje mnogi ljudi različitih vjerskih uvjerenja koji uzmite u obzir da osoba nastavlja postojati i nakon smrti, u drugima, na primjer, u njihovim potomcima, u radu ili u sjećanjima, dok je duša još živa koja se roji okolo tamo.

Filozofija: stvarnost entiteta

S druge strane, na polju Filozofija, postojanje podrazumijeva stvarnost entiteta bilo koje vrste.

Zapravo je ovo područje bilo jedno od onih koje se najviše približilo konceptu postojanja, s najrazličitijih gledišta, a slično su to učinili i svi najistaknutiji filozofi.

U Drevna Grčka, predsokratski filozofi, Platon, Aristotel, Parmenid i HeraklitIzmeđu ostalih, radili su na konceptu i svaki je dao svoj doprinos iz vlastite filozofske perspektive.

Primjerice, u slučaju grčkog Platona razlikovao je dva svijeta, bitni i materijalni, kojima su se suprotstavljali.

Sa svoje strane, Aristotel je prvi spomenuo svjetovnu egzistenciju, pojedinačne stvari bile su jedina stvarnost per se.

Položaj egzistencijalizma

S druge strane, kasnije, egzistencijalizam, koja je filozofija postojanja, razvijena među 19. i 20. stoljeće, drži da je to iskustvo osobnog postojanja što će olakšati spoznaju stvarnosti.

Egzistencijalizam vjeruje da je konkretno postojanje svijeta ono što određuje Ustav biti.

U međuvremenu, samo će postojanje svakog od njih definirati suštinu, a niti jedan čvor neće biti ljudsko stanje.

Tvorac ove filozofske struje, Soren Kierkegaard, vjerovao je da bi svako ljudsko biće posebno trebalo pronaći smisao svog postojanja i jedino živeći ga osobno i prevladavajući poteškoće koje se ponekad pojave, će dobiti.

Za egzistencijalističke filozofe, ljudska bića na svom individualnom planu stvoritelji su smisla vlastitog života.

The privremenost ljudi koje smo prije spomenuli, odnosno dok on postoji konkretno i fizički u svijetu, on ga konstituira u biću, a ne u nevidljivoj i apstraktnoj biti.

Poseban naglasak stavljaju na individualnost ljudskog bića, da je to ono što obilježava njegovu bit, a ne opće ljudsko stanje.

Trebala bi biti ruka osobe Sloboda jer bez toga ne bi moglo biti postojanja.

Kroz slobodu ljudsko biće stječe odgovornost U pitanjima djela, tako da je etika individualna, osoba uvijek mora preuzeti odgovornost za djela izvršena u okviru ostvarivanja vlastite slobode, nitko drugi to ne može učiniti

Koncept koji se protivi postojanju je koncept ne postojanje, što samo podrazumijeva odsutnost postojanja.

Također koncept smrt suprotstavljen je konceptu u odnosu na smisao života.

Teme na zalihi