Koncept u definiciji ABC

Poznata je kao ironija svim onim oblicima Jezik koji pretpostavljaju a proturječje u značenju a poruka. Ironija može biti spontana ili namjerna, slučajno ili dobrovoljno generirana od strane onoga koji sastavlja vašu poruku. Prema onome što tvrde jezični stručnjaci, ironija bi se mogla opisati kao ta poruka što na svojoj površini potvrđuje nešto što nije jednako onome što ta ista poruka želi značiti ispod ona sama.

Pojam ironija potječe od grčkog eironeiaIako se izravno ne poziva na ironiju, ona se odnosi na pojam licemjerja ili obmane, elemente koje ironija uzima i od kojih je izgrađena. Ironija je u velikoj mjeri povezana sa sarkazmom, iako je sarkazam nešto više očiti i agresivni jer se obično koristi na podrugljiv način u odnosu na osobu ili situaciju posebno.

Postoje razne vrste ironije koje se mogu koristiti u različitim okolnostima. U tom je smislu verbalna ironija nesumnjivo najpoznatija i najjednostavnija za prepoznavanje. Ova vrsta ironije je ona koja se izražava u jeziku i ona koja većinu vremena namjerava obilježiti određenu vrstu

misao. Jasno izraz ironija je pokazati pretpostavljenu radost koji skriva smetnje u određenoj situaciji, na primjer kada kaže "ovo je sjajno!" Y pokušava se uputiti na lošu sreću ili nelagodu koju ta okolnost generira u osobi.

Tada postoji i situacijska ironija, ona koja se uspostavlja između onoga što se govori i onoga što se radi. Primjerice, jasan je slučaj situacijske ironije kada osoba kaže „Želim se posvetiti sebi umjetnost"a zatim završi radeći u činovničkom ili činovničkom položaju.

Na kraju moramo spomenuti dramatičnu ironiju. Ovo je možda najsloženije i najrjeđe jer se jedino događa uglavnom u književnost. Ironija je to što onaj tko čita ili svjedoči a književno djelo zna činjenice o likovima koje oni sami ne znaju, kao što se na primjer događa u slučaju Edipa: Čitatelj zna da je on taj koji ubija vlastitog oca, ali niti jedan od likova (čak ni Edip) zna.

Teme u ironiji