Eddas iz nordijske mitologije

Priče koje čine religiju izražene su u pisanom obliku na različite načine, još od Ilijade i Odiseje (koja objasniti dio grčke mitologije), Bibliji, prolazeći kroz svete tekstove širom svijeta i svih vjerovanja. Za Nordijce su glavni tekstovi bili Eddas.

Edde su kompilacije tekstova o nordijskoj mitologiji koji su stvorili dugu usmenu tradiciju, napisanu u 13. stoljeću.

U to je vrijeme kršćanstvo napredovalo, ali se još nije utvrdilo na skandinavskom poluotoku u ostatku Europe pomeo je ostatak religija da bi se nametnuo kao jedina, također zahvaljujući nasilje provodile vlasti u njegovom nametanju, koje je prolazilo kroz zabranu drugih kultova i vjerovanja.

Moguće je da kompetencija što su kršćanski sveti tekstovi značili u pisanom obliku, ohrabrilo je autore Eddas-a da u pisanje stave i ono što je do sada bilo puko tradicija usmeno svojih predaka.

Edda su dvoje: prozaični ili molski ili snorri i pjesnički, dur ili Saemund.

Prozna Edda napisana je, kako joj samo ime govori, u prozi, a ne u stihu, iako je zapravo vrsta priručnika za poeziju koja uključuje herojske priče.

instagram story viewer

Njegova izrada Datiran je oko 1220. godine, a djelo je islandskog književnika Snorrija Sturlusona, čovjeka mudar Među svojim suvremenicima izabran je na položaje koje bismo danas svrstali među političare u prvom parlamentu poznatom u povijesti, onom Islanda.

Pored svoje Edde, Snorri je bio Autor također sage, povijesnog izvještaja (za koncept vremena) koji objašnjava događaje koji su se dogodili tijekom faze naseljavanja Islanda.

Kao mudrac, Snorri je uključio različite verzije iste legende, ostavljajući nam tako u nasljeđe živopisniju i dinamičniju panoramu nordijske mitologije.

Snorrijeva proza ​​Edda podijeljena je u četiri odjeljka, od kojih je drugi sažetak nordijske mitologije, a ostatak je zbirka resursi raditi pjesničke i stilske skladbe.

Edda iz Snorrija spominje drugo doba, Saemundovo ili Veliko.

Poetična Edda transkripcija je zbirke pjesama koja je sačuvana u srednjovjekovnom Codex Regiusu, suvremeniku Prozne Edde i koji se kod njega citira, ali koja je izgubljena do 1643. godine.

Brynjólfur Sveinsson, biskup Skálholta (Island), kopirao je ove tekstove kad mu je došao original.

Sam Brynjólfur pripisao je pronađeni rukopis Saemundu Mudrom, islandskom svećeniku i vođi koji je živio u konj iz 11. i 12. stoljeća, te ih je s navedenim autorstvom predstavio norveškom kralju (otuda je poznat kao Codex Regius), iako je moguće da tekst doznao kompilaciju ranijih tekstova.

Sadržaj pjesama koje nalazimo u ovoj Eddi su razne priče iz nordijske mitologije koje, međutim, ne čine korpus, budući da im nedostaju neke pjesme i pjesme, ali usudio bih se reći da predstavljaju više od polovice onih koji su preživjeli do danas.

Točno vrijeme u kojem bi nastale izvorne skladbe nije poznato, ali to bi bilo između 800. i 1000. godine.

Foto: Fotolia - Erica Guilane Nachez

Teme u Eddasu iz nordijske mitologije