Sovjetska intervencija u Afganistanu

Afganistan je poznat i kao "sovjetski Vijetnam" iz dva razloga: prvi je zato što je predstavljao poraz usporediv po formi i rezultatu s onim koji su pretrpjeli. Sjedinjene Države u azijskoj zemlji, a drugo jer su se upravo Sjedinjene Države pobrinule da to bude tako podržavajući one koji su se protiv njega borili. vlada Komunist uspostavljen u Kabulu.

Zapravo, povijest Afganistana otkako su Britanci pokušali dominirati regijom u 19. stoljeću u okviru takozvane Velike igre (svojevrsni presedan Hladni rat nakon Drugog svjetskog rata, ali s Britanskim i Ruskim carstvima kao glavnim junacima), bilo je to građanskih sukoba i stranih intervencija, s njihovim najstrašnijim učincima.

1978. revolucija je smjestila prosovjetsku komunističku vladu koja je vodila Afganistan. Sjedinjene Države brzo su pokrenule obavještajnu operaciju kako bi je destabilizirale.

Otkrili su da Afganistanci s konzervativnijim islamističkim idejama imaju idealan profil da se suprotstave komunistima, pružajući im oružje, obuku i logistiku.

Logično je da je sovjetska vlada odlučila vojno intervenirati u zemlji s kojom dijeli granicu od Smatrao je da je u svom utjecajnom području, a štoviše, nije si mogao priuštiti tako blisku prozapadnu vladu od njegovih teritorija.

Sovjetska intervencija u prosincu 79. izvedena je u ozračju vojnih udara i protuudržava, kako bi se stabilizirala zemlja postavljanjem na vlast kandidata koji im se sviđa.

Isprva je to prikrivena operacija svrgavanja predsjednika Jafizulá Amina i postavljanja na njegovo mjesto umjerenijeg (i bliskog Moskvi) Babraka Karmal, ali je brzo doveo do otvorene akcije podrške, koja bi uz podršku imala 100 000 vojnika, 1800 tenkova i 2000 oklopnih vozila. zračni.

U početku i nakon što je afganistanska vlada Amin zatražila sovjetsku tehničku podršku za održavanje Moskve poslala je svoju vojnu opremu sila od oko 600 tehničara... da su zapravo pripadali posebnom KGB-ovom korpusu.

Ti su vojnici brzo preuzeli kontrolu nad ključnim točkama u Kabulu, poput zračne luke, kao i Sovjetska vojska prešla je granicu prema ugovorima o prijateljstvu i uzajamnoj podršci s kojima je njegova zemlja imala Afganistana.

Sovjeti se brzo šire širom zemlje podržavajući afganistansku vladinu vojsku koja se za to nije mogla sadrže mudžahedine, gerilce koji se bore protiv komunista, s religijom kao jednom od osovina izvođenje.

Među tim raznim skupinama mudžahedina postoji jedna koja će oblikovati u budućnosti: sudbina Afganistana: talibani.

Sjedinjene Države brzo stupaju u pomoć mudžahedinima, prije svega u obliku oružja plašljiviji način, iako će im na kraju poslati najsuvremenije oružje da ga pokriju potrebe.

Zapravo su čak započeli s isporukama britanskih pušaka Lee Enfield... iz Prvog svjetskog rata (još uvijek u službi tijekom Drugog).

Afganistanci, vrsni ratnici, znali su, dakle, majstorski se služiti tim drevnim oružjem da je pitanje bilo očito: što bi mogli učiniti s modernim puškama i oružjem protutenkovski?

Ne uključuju se samo Amerikanci; Pakistan to čini temeljito, također prikriveno, i Saudijska Arabija. Kina bi to učinila, ali neobično na istoj strani kao i Amerikanci, bojeći se da se sovjetski utjecaj ne proširi previše na tom području.

Tijekom ranih 1980-ih rat će karakterizirati sovjetski pokušaj izvođenja velikih akcija, u što su mudžahedini odbili povlačeći se i odlučujući se za male zasjede, slijedeći logiku rata iz gerilci.

Njihovi su ciljevi uvijek bili opskrbne kolone, ophodnje i male posade sovjetskih oružanih snaga i afganistanske vladine vojske.

U travnju 1982. i zabunom - ili je barem tako službeno rečeno - sovjetske trupe ušle su u Iran. Iranski zrakoplov uništava dva sovjetska helikoptera. U tom trenutku napetost raste, ali incident se brzo eskalira.

Dinamika rata već je bila onakva kakva je bila Vijetnamska za Sjedinjene Države: Sovjeti dominiraju urbanim područjima i velikim komunikacijske osi, ali kad napuštaju te enklave, oni to ne mogu prestati raditi u masivnim konvojima i promatrati svaki trenutak kako ne bi upali u zasjeda.

Tijekom prve polovice 1980-ih, komunisti su učinkovito dominirali na 20% teritorija, dok je preostalih 80% pobjeglo njihovoj izravnoj kontroli. Ako su vlada ili Sovjeti željeli zadržati učinkovitu kontrolu nad nekim područjem, morali su ga napuniti trupama, što je koštalo za malu zaradu.

Dolina Panshir bit će jedna od najviše napadnutih od komunista, protiv žestoke obrane doveo legendarni Ahmad Shah Masud, koji bi ga između 1996. ponovno branio od Talibana i 2001. godine.

A Sovjeti su napravili istu grešku kao i Sjedinjene Države u Vijetnamu: izvlačili su se iz sve većih trupa i uključivali se više.

To je, pak, dovelo do veće uključenosti populacija s mudžahedinima, koji su napuhavali svoje redove. A oni su također dolazili izvana, privučeni džihad (sveti rat) koji je izrečen protiv sovjetskih nevjernika. Jedan od ovih inozemnih novaka, iz Saudijske Arabije, bit će mladi Osama bin Laden.

Malo-pomalo gerilci su zavojali komunističke trupe i, ako ih nisu pokorili većim poraza, to je bilo zato što je otpor bio vrlo usitnjen, a bilo je i unutarnjih borbi između pokreta i klanovi.

Sa svoje strane, sovjetske trupe zaustavile su gerilsko napredovanje kroz jednu od rijetkih čimbenici razlike u vašu korist u asimetričnom ratu: zračna superiornost.

Afganistanski pobunjenici nisu imali sredstava za obaranje sovjetskih aviona i helikoptera, pa su smatrali da je dominacija zrakom dobar alat za prisiljavanje afganistanskih pokornika.

To se promijenilo krajem 1986. kada su Sjedinjene Države uvele rakete u borbu. Žaoka.

Te raketezrak lagani su bili izuzetno jednostavni za upotrebu (mogli bismo reći nespretni) i užasno učinkoviti. U stvari, rečeno je da je njegovo uvođenje u sukob nagnuo je ravnotežu u korist mudžahedina, dopuštajući im da se suoče sa sovjetskom zračnom moći.

Oni koji su pretrpjeli najveće žrtve zbog ovog oružja bili su borbeni helikopteri, a posebno model Mil-Mi 24.

U posljednjoj četvrtini desetljeća Sovjeti su pokušali napustiti taj rat, koji je za njih podrazumijevao visoke ekonomske, diplomatske i socijalne troškove. 1989., i padom Berlinskog zida, Sovjeti su trajno napustili zemlju.

Komunistički režim u Kabulu još je trajao do 1992. godine, kada je samo kontrolirao Kabul i uski pojas teritorija koji ga je, u obliku pupkovine, povezivao sa Unijom Sovjetski.

Još se sjećam televizijskih slika ubojstva Najibule 1992. godine, kada su talibani uspjeli zauzeti Kabul. Izložili su njegovo tijelo na ponižavajući način.

Fotolia foto: Satori

Pitanja sovjetske intervencije u Afganistanu