10 primjera kratkih dijaloga

Kratki dijalozi

A dijalog to je oblik komunikacije dvoje ili više ljudi. "Dijalog" se naziva i svojim pisanim oblikom i bilo kojom vrstom usmena komunikacija svakodnevnog života.

U kazalištu glumci usmeno izvode dijaloge koji svoj pisani oblik pronalaze u dramskoj literaturi. Dijalozi koje čujemo na filmu i televiziji također imaju svoj pisani oblik u scenarijima.

U drugim oblicima književnosti također nalazimo dijaloge. Intervjui su oblik dijaloga koji se obično javlja prvo usmeno, a zatim se uključuje u pisani oblik u članke o knjigama ili časopisi. U literaturi pripovijedanje, dijalozi su trenuci u kojima likovi govore.

Dijalozi su obično označeni s skripta na početku parlamenta svake osobe. Kad lik završi s govorom, on piše novi odlomak. Skripte se također mogu koristiti za pojašnjavanje onoga što lik radi dok govori. U drugim formatima, poput dramskog, svakom govoru prethodi ime govornog lika i dvotačka.

Primjeri kratkih dijaloga

Ma Joad: Tommy, valjda nećeš nikoga ubiti?
Tom Joad: Ne, mama, ne to. Nije li to. Samo to, budući da sam ionako odmetnik i možda mogu nešto učiniti. Možda možete nešto smisliti, potražiti i možda otkriti što nije u redu, a zatim vidjeti može li se što učiniti po tom pitanju. Nisam jasno razmišljao o tome, mama. Ne mogu. Ne znam dovoljno.

Ma Joad: Kako ću znati za tebe, Tommy? Mogli bi te ubiti, a ja to nikad ne bih saznao. Mogli bi vas ozlijediti. Kako ja znam?
Tom Joad: Pa možda je Casy to rekao. Ti nemaš svoju dušu. Samo mali djelić velike duše, velike duše koja pripada svima nama.
Ma Joad: A onda... Pa što, Tom?
Tom Joad: Onda nije važno. Bit ću bilo gdje u mraku Bit ću svugdje kamo god pogledate. Gdje god se bude vodila borba da gladni jedu, ja ću biti tamo. Gdje god bude policajac koji tuče muškarca, tu ću biti i ja. Bit ću na način da muškarci vrište kad se naljute. Djeci ću se smijati kad budu gladna i budu znala da je večera spremna. A kad ljudi pojedu ono što uzgajaju i žive u kućama koje su izgradili, i ja ću biti tamo.
Ma Joad: Ne razumijem, Tom.
Tom Joad: Ni ja, mama, ali to je nešto o čemu sam razmišljao.

(Viñas de Ira, režija John Ford.)

Fernando: Gospođice ...
Francisquita: Gospodo ...
Fernando: Pustite ga da vas zaustavi, oprostite.
Francisquitina majka: Što je, Francisca?
Francisquita: Ništa, majko. Maramica koju mi ​​daješ. Čekaj, ne znam je li moj.
Fernando: Potvrđujem da je to vaše.
Francisquita: Je li pomalo prošiveno?
Fernando: Doista.
Francisquita: Je li kojim slučajem napravljena od čipke?
Fernando: Da, vjerujem ti.
Francisquita: Moja je.
Fernando: I efe.
Francisquita: Francisca znači.
Fernando: Jako je lijepo!
Francisquita: Iako se znakovi podudaraju s mojim vezenim rupčićem, ako neka dama pita je li to našli ste, recite joj da ovdje živi udovica Coronada i da je njezina kći ima za svog vlasnika straža.
Fernando: Gubi se, damo, pazi.
Francisquita: Zbogom!
Fernando: Ćao!

(Doña Francisquita, Lirska komedija u tri čina. Tekst Federico Romero i Guillermo Fernández Shaw.)

- Dobar dan.
- Dobar dan. Kako vam mogu pomoći?
- Trebaju mi ​​dvije kile kruha, molim.
- Dvije kile kruha. Su tu. Još nešto?
- Ništa više. Koliko ti dugujem?
- Trideset pezosa.
- Izvoli.
- Hvala vam. Dobar dan.
- Dobar dan.

HUMBERTO: Ti... Imaš li puno posla?
ARÓN: Kako?
HUMBERTO: Mislim... Ima li on puno posla?
ARON: Ne... ne, samo pola sata. Čekate li da završim?
HUMBERTO: Da ...
ARON: Saldo moram dostaviti sutra... najbolje bi bilo doći ranije i završiti... ako završim... Unajmljuje li vas tvrtka ili zgrada?
HUMBERTO: Tvrtka.
ARON: (pjeva društvo džingl) Sugarpoint, Sugarpoint. Svi smo Sugarpoint... Iz iste smo tvrtke ...
HUMBERTO: Da.
ARON: Imaš li koga za oporezivanje?
HUMBERTO: Ne.
ARON: Ako želiš, mogu. Prva godina besplatno.
HUMBERTO: Hvala.
ARON: Istječe za devet dana. U braku ili sam?
HUMBERTO: Samac.
ARON: Oženjen sam majkom. Vidimo se sutra, Humberto!
HUMBERTO: Vidimo se sutra!... Arón.

(Odlomci iz "Rebatibles" Normana Briskog.)

- Ispričajte me.
- Da reci mi.
- Zar ovdje niste vidjeli crnog psa?
- Nekoliko pasa prošlo je jutros.
- Tražim onaj koji ima plavi ovratnik.
- O da, bilo je u smjeru parka, maloprije.
- Puno vam hvala, vidimo se kasnije.
- Zbogom.

Juan: Čiji je ovo kišobran?
Ana: Ne znam, nije moje.
Juan: Je li netko zaboravio kišobran u hodniku?
Alberto: Ne ja.
Diana: Ne ja.
Juan: Pa tko ga je ostavio?
Ana: Margarita je bila ovdje ranije. Vjerojatno je njezin.
Juan: Nazvat ću je kako bih je obavijestio da je ovdje.

"Oprosti što kasnim", započeo je; a onda je, iznenada izgubivši kontrolu nad sobom, odjurila do moje žene, zagrlila je oko vrata i briznula u plač na ramenu. Oh, imam tako velik problem! -jecanje-. Trebam nekoga da mi tako jako pomogne!
"Ali to je Kate Whitney!" Rekla je moja supruga, podižući joj veo. Uplašila si me, Kate! Kad ste ušli, nisam imao pojma tko ste.
"Nisam znao što učiniti, pa sam došao pravo da te vidim." Kao i obično. Ljudi u nevolji pohrlili su k mojoj ženi poput ptica u svjetlu svjetionika.
"Bili ste vrlo ljubazni što ste došli." Sad uzmite vina i vode, sjednite i recite nam sve. Ili želiš da pošaljem Jamesa u krevet?
"Ma ne, ne." Također trebam savjet i pomoć liječnika. Riječ je o Isau. Već dva dana ga nema kod kuće. Tako sam zabrinuta za njega!

("Čovjek iskrivljene usne", Arthur Conan Doyle.)

- Oprostite, to je moje mjesto.
- Jesi li siguran?
- Da, moja karta kaže red šest, mjesto dvanaest. To je isto.
- Oprostite, krivo sam vidio svoj ulaz. Moje je mjesto dva. Već napuštam vaše mjesto.
- Hvala vam.
- Nema problema.

- Vidim da je prozor razbijen, zar ne?
"Da, gospodine", rekao je ovaj, vrlo zabrinut da mu da kusur i ne obraćajući puno pažnje na Valentina.
Valentin je šutke dodao pozamašan savjet. Na to je konobar postao komunikativan:
- Da gospodine; nevjerojatna stvar.
- Stvarno? Reci nam kako je bilo - rekao je detektiv, kao da ne pridaje veliku važnost.
- Vidite: ušla su dva svećenika, dva strana svećenika onih koji su sada ovdje. Tražili su nešto za jelo, jeli su vrlo tiho, jedan je platio i otišao. I drugi će namjeravati otići, kad sam shvatio da mi je plaćen trostruki iznos. «Hej ti (rekao sam svom čovjeku koji je već prolazio kroz vrata), platili ste mi više od računa. »Ah?«, Odgovorio je s velikom ravnodušnošću. "Da", rekao sam i pokazao mu poruku... Pa, ono što se dogodilo neobjašnjivo je.
- Jer?
- Jer bih se zakleo Svetom Biblijom da sam na bilješku napisao četiri šilinga, a sada sam pronašao lik od četrnaest šilinga.
- I onda? - rekao je Valentin polako, ali plamtećih očiju.
- Kasnije mi je župnik koji je bio pred vratima vrlo mirno rekao: «Žao mi je što sam vam zapetljao račune; ali ja ću platiti prozor. » "Kakav vitraž?" "Ona koju ću trenutno slomiti"; i tamo iskrcao kišobran.

("Plavi križ", G. K. Chesterton.)

- Zdravo?
- Zdravo, ja sam Juan.
- Zdravo Juan Kako si?
- Dobro hvala. Mogu li razgovarati s Julijom? Ne mogu doći do vašeg telefona.
- Rekao mi je da mu se telefon ispraznio. Već sam ti se dogodio s njom.
- Hvala vam.
- Nema problema.