Primjeri književnog teksta

Književni tekst

A književni tekst To je oblik usmene ili pisane produkcije koji privilegira estetske, poetske i zaigrane forme nad informativnim ili objektivnim sadržajem poruke.

Književni tekstovi predlažu subjektivne i slobodne pristupe reflektirajućeg, iskustvenog ili kontemplativnog sadržaja stvarnosti, s ciljem generiranja emocija kod čitatelja.

Zapravo je jedna od glavnih karakteristika svakog književnog teksta, kao i ostalih umjetničkih oblika, da mu nedostaje jasna funkcija ili određeni cilj. Drugim riječima, nema praktičnu uporabu i to je njegova glavna razlika od neknjiževnih tekstova.
U drevnoj Grčkoj, koja se smatrala književnom kolijevkom Zapada, tragedija (preteča suvremenog kazališta) bila je prijeko potrebna u emocionalnoj i građanskoj formaciji građanina, jer je prenosio političke, vjerske i moralne vrijednosti koje se smatraju potrebnima. Istodobno, ep (preteča trenutne pripovijesti) bilo je sredstvo prenošenja velikih utemeljiteljskih mitova helenske civilizacije, poput onih sadržanih u Ilijada Y TheOdiseja.

Trenutno se književni tekstovi smatraju dijelom slobodnih aktivnosti, rekreacije i treninga s obzirom na njihov širok ljudski sadržaj, izražen kao referenca i klima glavom povijesnim događajima, narodnim pričama, simbolima i arhetipovima kulture, kao i stvarnim iskustvima transformiranim ili uljepšanim kroz fikcija.

Vidi također:

Vrste književnih tekstova

Trenutno su književni tekstovi klasificirani prema njihovoj specifičnoj upotrebi jezika, u nizu redova koji se nazivaju književni žanrovi. Ovi su:

Primjeri književnog teksta

1. "La poesía" Eugenija Monteja (pjesma)

Poezija sama prelazi Zemlju,
podržite svoj glas u bolovima svijeta
i ništa ne pita
-cak ni rijeci.

Dolazi izdaleka i bez vremena, nikad ne upozorava;
Ima ključ od vrata.
Ulazak uvijek stani da nas gleda.
Tada otvara ruku i daje nam
cvijet ili kamenčić, nešto tajno,
ali toliko intenzivno da srce kuca
prebrzo. I probudili smo se.

1. "Svijet" Augusta Monterrosa (mikropriča)

Bog još nije stvorio svijet; on to samo zamišlja, kao između snova. Dakle, svijet je savršen, ali zbunjujući.

1. Moliéreov "Škrtac" (dramaturgija)

VALERIO. Kako se, draga Elisa, osjećaš melankolično nakon ljubaznih uvjeravanja da si mi bila ljubazna dati svoju sreću! Vidim kako uzdišeš, jao, usred moje radosti. Je li to što žališ, reci mi, što si me usrećio? I kajete li se zbog ovog obećanja na koje vas je moja strast uspjela prisiliti?

ELISA. Ne, Valerio; Ne mogu požaliti zbog svega što činim za tebe. Na to me pokreće preslatka snaga, a nemam ni snage poželjeti da se stvari ne dogode tako. Ali da vam pravo kažem, dobar kraj izaziva mi nelagodu i silno se bojim voljeti vas više nego što bih trebala.

VALERIO. Hej! Čega se možeš bojati, Elisa, od dobrote koju si imala sa mnom?

1. "La trama celeste" Adolfa Bioya Casaresa (kratka priča, fragment)

Kad su kapetan Ireneo Morris i dr. Carlos Alberto Servian, liječnik homeopat, 20. prosinca nestali iz Buenos Airesa, novine su jedva komentirale tu činjenicu. Govorilo se da ima prevarenih, kompliciranih ljudi i da komisija istražuje; Također je rečeno da je mali radijus djelovanja zrakoplova koji su koristili bjegunci omogućio potvrdu da nisu otišli daleko. Tih sam dana dobio naredbu; Sadržavao je: tri sveska u kvartu (cjelovita djela komunista Luisa Augusta Blanquija); prsten male vrijednosti (akvamarin s likom božice konjske glave u pozadini); nekoliko pisaćih stranica - Avanture kapetana Morrisa - potpisao C. DO. S. Prepisat ću te stranice. (…)

1. "Lolita" Vladimira Nabokova (roman, fragment)

Lolita, svjetlost mog života, vatra mojih iznutrica. Moj grijeh, moja duša. Lo-li-ta: vrh jezika poduzima tri koraka od ruba nepca da se odmori, u trećem, na rubu zuba. To. Li. Ta. Bilo je Lo, samo Lo, ujutro, pet stopa četvorica bosih nogu. Bila je to Lola u hlačama. Bila je Dolly u školi. Bila je to Dolores kad je potpisala. Ali u mojim je rukama uvijek bila Lolita. (…)

1. "Paseando mi cigarro" Gaya Talesea (književna kronika, ulomak)

Svake večeri nakon večere izlazim sa svoja dva psa na Park Avenue u šetnju s cigaretom. Moja cigara je iste boje kao i moja dva psa, a moje pse također privlači njena aroma: poskakuju mi ​​po nogama kad ih upalim prije nego što krenem, njuške su im široke i oči usko fokusirane, s tim proždrljivim pogledom koji dobiju kad god im ponudim kekse za kućne ljubimce ili poslužavnik začinjenih kanapea koji su ostali od jednog od naših kokteli. (…)

1. "Labirint samoće" Octavia Paza (esej, fragment)

Svima nam se u jednom trenutku naše postojanje otkrilo kao nešto posebno, neprenosivo i dragocjeno. Ovo otkriće je gotovo uvijek u adolescenciji. Otkrivanje sebe manifestira se kao poznavanje samoga sebe; između svijeta i nas otvara se nepomičan, proziran zid: one naše savjesti. Istina je da se čim se rodimo osjećamo sami; ali djeca i odrasli mogu nadići svoju usamljenost i zaboraviti se kroz igru ​​ili posao. S druge strane, adolescent, koji se koleba između djetinjstva i mladosti, na trenutak je suspendiran pred beskrajnim bogatstvom svijeta. Tinejdžer se čudi. (…)