Razmišljanje o smrti

Razmišljanje o smrti

Što točno umire? Što se događa kad umremo? Što slijedi? Je li išta ostalo od nas na svijetu? Od početka ljudske civilizacije pitanja o smrti bila su jedna od najuzbudljivijih i na njih je bilo teško dati odgovor.

Religije, filozofije, Znanosti čak je i politika pokušala doći do odgovora koji nam daje utjehu pred neizbježnim i omogućuje nam da živimo s manje tjeskobe, na pozitivniji način suočavanje s prazninom zbog koje spoznajemo da će jednog dana, neizbježno, umrijet ćemo.

Odavno znamo sve to živa bića, bez iznimke, u jednom se trenutku moramo vratiti prirodi materiju od koje su naša tijela sačinjena i Energija s kojima ih držimo u pokretu. Vidjeli smo da se to događa u životinjskom svijetu, gdje neki jedu druge kako bi mogli produžiti vlastito postojanje, a ujedno i najmoćniji grabežljivac na kraju se razboli i služi kao hrana mnogo manja i beznačajna bića.

Možda nam se ovo čini okrutnim, ali važno je da se to dogodi. Resursi koje život zahtijeva su ograničeni i stoga moraju kružiti između nekih bića i drugih. No ovu je lekciju teže razumjeti kada je riječ o smrti ljudskih bića. Možda zato što smo jedini

vrsta svjesni vlastite sudbine, odnosno jedine životinjama svijeta koji razumiju, tijekom svog života, da će jednog dana doći smrt.

Što je smrt?

Smrt je, dakle, nešto što je teško razumjeti, a još teže komunicirati. Oni koji su je osobno poznavali ne mogu nam ponovno reći što se događa, a mi koji smo još živi možemo samo svjedočiti smrti drugih. Tako smo s vremenom izgradili vlastite odgovore.

Za većinu religija, na primjer, smrt nije ništa drugo do tranzit, promjena plana postojanja koja nam omogućuje da napustimo poznati svijet i krenemo prema jednom "izvan". To kraljevstvo mrtvih dobilo je mnoga imena u različitim kulturama: raj, valhalla, hades itd., a često se smatralo mjestom gdje se nalazi neki viši osjećaj za pravdu proizvodi. Tako se u zagrobnom životu pravednici nagrađuju, a zli kažnjavaju, što svijetu vraća određenu ravnotežu ili ravnotežu koja mu često nedostaje.

Postoje i mistične tradicije koje smrt shvaćaju kao povratak izvoru. Svi mi odnekud dolazimo i na kraju se moramo vratiti, što često znači započeti vječni ciklus postojanja i nepostojanja. Drevni hindusi to su shvatili kao vječno okrećući se kotač, u koji se duša reinkarnirala, odnosno opet je imala drugo tijelo, usput gubeći sva sjećanja.

Znanost nam, s druge strane, nudi manje udobnosti. Prema njegovom mišljenju, smrt nije ništa drugo do kraj postojanja: trenutak kada naša tijela izgube unutarnju ravnotežu i prestanu raditi.

Možemo objasniti kako i zašto se to događa, proučavajući svaki pojedinačni slučaj, pa čak i znamo što se događa s našim tijelima kad ih prestanemo naseljavati: vlastito enzima i bakterija oni su zaduženi za njihovo razbijanje, na kraju ih svode na ništa. No, nismo uspjeli znanstveno dokazati da postoji zagrobni život ili da imamo besmrtnu dušu koja kreće na put u daleki svijet.

Možemo li pobjeći od smrti?

Čini se da je smrt neizbježna i u mnogim slučajevima čak može postati i poželjna, kada život postane nepodnošljiva muka. Čak i tako, ljudska je vrsta oduvijek sanjala o bijegu od smrti, bilo putem eliksira i uroka, bilo čudesnog tehnologijama.

Istina je da smo zahvaljujući medicini naučili zdravije modele života i borili smo se bolest lijekovima, što nam je produžilo životni vijek na gotovo 100 godine. To nije mala stvar ako se usporedi s 30 do 50 koliko smo živjeli u davna vremena. Ali ne možemo učiniti ništa protiv prirodnog propadanja tijela, koje smanjuje učinkovitost naših unutarnjih procesa i na kraju nas čini krhkim i sporim stvorenjima.

Život, međutim, ima svoj način suočavanja sa smrću: reprodukciju. Imati potomstvo, ovjekovječiti gene i proširiti vrstu mandat je koji dijelimo sa životinjama. Tako pojedinci umiru, ali kolektiv izdržava, a s ovim potonjim i kultura, povijest, kolektivno sjećanje naše vrste. Čini se da je to jedini način da se pobjegne od smrti, barem za nekoliko generacija.

Što je odraz?

Razmišljanje ili disertacija je a tekst u kojem autor slobodno razmišlja o nekoj temi. Odnosno, u ovoj vrsti tekstova autor dijeli svoja razmišljanja s čitateljem, pozivajući ga da zauzme gledište ili ocijeni drugačije argumenti, bez nužno uloge za razmišljanje, već samo zadovoljstvo razmišljanja o toj temi. Razmišljanja se mogu odnositi na bilo koju temu i biti više ili manje formalna, a mogu biti i dio govore, knjige itd.

Reference:

• "Smrt" u Wikipedija.
• "Perspektiva smrti prema različitim kulturama svijeta" u Razlog (Španjolska).
• "Definicija smrti" u Stanfordska enciklopedija filozofije.
• "Smrt" u Britanska enciklopedija.

Slijedite sa: