Definicija kiselina i baza

Candela Rocío Barbisan | studeni 2021
inženjer kemije

Da bismo bolje razumjeli ideju, idemo naprijed s reakcijom gdje se H + (proton) prenosi:

HCl_(g)+ H₂ILI_(l) → Kl^-_(ac) + H₃ILI⁺_(ac)

U ovoj reakciji se vidi kako klorovodik (HCl) gubi H⁺, dobivanje Cl- a spomenuti proton prihvaća Voda tvoreći hidronijev ion H₃ILI⁺. Sada je lako identificirati kiselinu i bazu, kao što naziv implicira, klorovodična kiselina će biti kiselina, dok će voda djelovati kao baza.

Primjeri

Kiselinsko-bazne reakcije vrlo su važne kako u svakodnevnoj kemiji tako i u industriji. I možda, unatoč tome što nismo znali u dubini kako su se te reakcije razvile, postojala je predrasuda o kiselinama i bazama s kojima smo obično u kontaktu. Primjeri uključuju:

- Agrumi, karakteristični po "kiselkastom" okusu, najpopularnije su kiseline.

- ocat, sastoji se od octene kiseline.

- natrijev hidroksid, jaka baza koja se koristi u mnogim industrijskim procesima, poznata kao "kaustična soda"

- kalcijev oksid, je vapno koje se može kupiti u željezarama.

I tako bismo mogli nastaviti još dugo, budući da postoje tisuće kiselina i baza koje, kada se spoje, dovode do kiselinsko-baznih reakcija.

Drugi tipičan slučaj je gore spomenuti ocat koji nastaje kroz otapanje octene kiseline u vodi, pogledajmo reakciju u igri:

HC₂ H₃ ILI_2(ac) + H₂ILI_(l) ↔ C₂H₃ILI₂^-_(ac)+ H₃ILI⁺_(ac)

Možete identificirati određene analogija reakcijom klorovodika, u ovom slučaju octena kiselina gubi H⁺, koji prima voda, tvoreći dvije ionske vrste, dva elektrolita. Svaki atom vodika u kiselini koji se može donirati bazi poznat je kao kiseli vodik. Ako se osvrnemo na posljednju reakciju, vidimo da samo jedan od četiri vodika koja ima sudjeluje u donaciji, jedini je kiseli vodik koji spoj ima. Pa, postoje spojevi koji imaju više od jednog kiselog vodika, međutim, svaki od njih će se manje-više lako prenositi.

Kada spoj ima samo jedan kiseli vodik, kaže se da je monoprotičan, a to je slučaj kiseline prikazane gore, i klorovodična kiselina i octena kiselina su kiseline monoprotičan. No, pogledajmo neke diprotinske kiseline kao primjer, jedna od najpoznatijih je sumporna kiselina H₂SW₄, koji je u stanju donirati svoja dva kisela vodika, jedan od njih lakše od drugog. U ovom slučaju, ako donirate samo kiseli vodik, on stvara HSO₄^-, nazvan hidrogen sulfat, dok ako donirate dva kisela vodika on tvori SO₄^-2, sulfat, ion s negativnim nabojem više od prethodnog.

Što se tiče baza, najjednostavnije su one koje dolaze iz ionskih spojeva, poput hidroksida. Mnogi od njih su topljivi u vodi i, kada su otopljeni, sposobni su disocirati, na primjer, prije smo govorili o kaustičnoj sodi ili natrijevom hidroksidu:

NaOH_(s) → H₂O Na⁺_(ac)+ OH^-_(ac)

Lako možemo identificirati da se radi o bazi, jer kada se disocira u vodi vidimo hidroksilne ione (OH^-) karakteristika. I poput natrijevog hidroksida možemo nazvati još neke poput KOH ili Al (OH)₃. Drugi primjer je onaj amonijaka, čija baza može reagirati s vodom da nastane ion hidronij kako slijedi:

NH_3(ac)+ H₂ILI_(l) ↔ NH₄⁺_(ac) + OH^-_(ac)

Treba napomenuti da u slučaju NaOH jednostavno dolazi do disocijacije u vodi, dok u slučaju NH₃, hidroksilni ioni nastaju jer postoji a kemijska reakcija, u kojem voda djeluje kao kiselina protiv baze, donirajući protone.

Za identifikaciju kiselina i baza postoje različiti testovi, neki se mogu napraviti kod kuće, a drugi u laboratoriju. Na jednostavan način mogli bismo uzeti lakmus papir koji u dodiru s kiselinom postaje crvenkaste boje, dok u dodiru s bazom postaje plavi. Međutim, pokazatelji Postoje acidobazne različite cijene, kvalitete i dostupnosti i njihova funkcioniranje temelji se na promjeni boje pri izlaganju a tvar kiseli ili bazični i jedan od najpriznatijih po svom dostupnost a cijena je fenolftalein.