Znanstveni esej o globalnom zagrijavanju

Znanstveni esej o globalnom zagrijavanju

Globalno zagrijavanje i klimatski inženjering

Prema mjerenjima Svjetske meteorološke organizacije, ljeto 2020. bilo je najtoplije ikada, gotovo jedan stupanj Celzijusa iznad prosječnih vrijednosti 20. stoljeća. Ovaj Vijesti, koju su sektori zaštite okoliša primili s uzbunom, popraćeni su strašnim požarima koji su tijekom te i 2021. godine nastajali u različitim geografskim područjima. Neizbježan dokaz postupnog, ali nezaustavljivog globalno zatopljenje čemu smo svjedoci, ali i odgovorna ljudska bića.

Globalno zatopljenje se mora shvatiti kao vrtoglavo i stalno povećanje temperature globalno, posljedica nakupljanja plinovi bogat ugljikom (staklenički plinovi) u atmosferi. Potonji sprječavaju zračenje solarna energija prema svemiru i dovesti do postupne, ali drastične promjene globalne klimatske dinamike, s vrlo raznolikim i opasnim posljedicama za ekosustava a za čovječanstvo: porast razine morima i njegovo zakiseljavanje i deoksigenaciju; povlačenje ledenjaka i permafrost, i mnogo ekstremnije klime, s dugim fazama suše i dezertifikacije.

Mnoge od ovih najnovijih katastrofalnih pojava više nisu predosjećaj i već se događaju u različitim dijelovima svijeta. Rasprava o klimatskim promjenama i ljudskoj odgovornosti za njih (nešto što mnogi gospodarski i politički sektori još uvijek radije ignoriraju) prisiljava nas kao vrsta razmišljati o brzim i hitnim rješenjima, o mnogima od kojih se raspravlja na globalnoj razini u međunarodnim tijelima kao što je Okvirna konvencija o Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC), gdje su mnoge politike donesene za smanjenje emisija stakleničkih plinova staklenik.

Međutim, čini se malo vjerojatnim da će tako društveno, politički i ekonomski neravnopravan svijet u vremenu postići tako veliko smanjenje. Prvo, jer svjetska potražnja za energijom nije prestala rasti u posljednjih 50 godina: čovječanstvo je 2011. u prosjeku potrošilo oko 15 teravata (15 trilijuna vata) godišnje, od čega većina nastaje spaljivanjem fosilna goriva poput ugljena, nafte ili prirodnog plina, ispuštajući tone stakleničkih plinova u atmosferu.

Odgovor najrazvijenijih zemalja može se sažeti u New Green Deal na početku 21. stoljeća: marš prema Ekonomija manje ovisni o ugljiku. Dakle, veći državni nadzor nad industrijskom dinamikom popraćen je važnom zamjenom tradicionalnih izvora energije obnovljivim izvorima kao što su npr. snaga vjetra, solarni ili hidroelektrana. Svaka od ovih alternativa sa sobom nosi nove probleme i zahtjeve., a da ni u kojem slučaju nije učinkovit i pouzdan koliko je potrebno.

Nadalje, problem prolazi kroz vrlo važnu gospodarsku i društvenu osovinu koja zahtijeva promjenu dinamike tradicionalne potrošnje i pohod prema novom ekonomičniji životni model u energetskim i industrijskim pitanjima, posebno u slučaju Kine i Sjedinjenih Država, dvije ekonomije koje uzrokuju najveću štetu u smislu ekološki.

Kao da to nije dovoljno, sve to mora biti učinjeno protiv vremena: skupina znanstvenih savjetnika UN-a na terenu klima je postavila 2030. godinu kao granicu za uvođenje značajnih promjena u našu dinamiku energičan. Nakon tog trenutka, klimatske i ekološke promjene bit će nepovratne i ubrzane međusobno, u nezaustavljivoj povratnoj petlji. Ako se stvari nastave kako stvari idu, procjenjuje se da je 2100. godine naš planet povećao temperaturu u prosjeku za 8 ºC.

Prema klimatskom inženjerstvu

Postoje, međutim, inicijative koje se protive ekološkim sektorima i kojima, umjesto da teže umjerenost ili radikalnu promjenu našeg proizvodnog modela, radije težimo tehnološkom rješenju koje to čini održivo. Različit Inicijative tehnologije hvatanja atmosferskog ugljika su u tijeku u Europi i Sjedinjenim Državama s relativnim uspjehom, iako je još uvijek potrebno daljnje istraživanje njihove praktične primjene kako bi bile profitabilne.

Ti ponori ugljika, međutim, malo se mogu nositi s globalnim razmjerom problema, a iako bi mogli, pod pretpostavkom njegova primjena u cijelom svijetu, smanjujući naš budući doprinos problemu, neće spriječiti da se proces koji je već u tijeku nastavi tečaj. Zato se počinju razmišljati o mnogo ambicioznijim idejama.

Jedna od njih se odnosi na upravljanje sunčevim zračenjem (GRS, Geoinženjering solarnog zračenja), tehnološka shema koja bi omogućila ispuhavanje dijela sunčevog zračenja kroz ogledala ili reflektirajuće uređaje smještene u svemiru u blizini našeg planeta, ili povećanjem albeda (omjera između svjetlosna energija koja utječe na prostor) zemljine površine, bilo kroz zasijavanje oblaka, ili modifikacije zemljine kore ili površine marinac.

Druga ideja, s druge strane, predlaže umjetno smanjenje plinova bogatih ugljikom prisutnih u atmosferi, pomoću ubrizgavanje sumpornih aerosola (sumpornog anhidrida ili sumporne kiseline) u atmosferu kroz zrakoplov, posebno dizajniran. Međutim, prema znanstvenim studijama, ove metode bi se mogle pokazati gorima od bolesti, jer predstavljaju ozbiljnu prijetnju ozonskom omotaču.

Bez obzira na predložene modele klimatskog inženjerstva, predstavljaju mogući, iako rizičan, izlaz iz neminovnog problema i planetarnih posljedica. Čini se da je izbor između perpetuacije produktivnog industrijskog modela i njegove zamjene u središtu rasprave.

Klimatsko inženjerstvo moglo bi nam pružiti ugodno rješenje koje ne zahtijeva toliko hitnih odricanja i daje nam veću marginu vremena za projektiranje sustava održiv, ali bi zauzvrat mogao dodati još jednu odgovornost onima koje već imamo u vezi s klimatskom katastrofom i postati veći problem za generacije budućnost.

Reference:

• "Što je znanstveni esej?" na Nacionalno sveučilište u Trujillu (Peru).
• "Globalno zatopljenje" u Wikipedia.
• "Što je globalno zagrijavanje?" na National Geographic španjolski.
• "Ovo je ono što kažu znanstvenici: klimatske promjene dolaze ranije i jače nego što se očekivalo". Ujedinjeni narodi.
• "Jesu li učinci globalnog zatopljenja stvarno tako loši?" na NRDC.

Što je znanstveni esej?

A znanstveni esejto je vrsta pisanja koja se bavi znanstvenom temom, istražuje je u dubini i podupire njezine nalaze, hipoteza i zaključke u znanstvenim dokazima, odnosno u vlastitim i/ili tuđim istraživanjima na tom području. To je glavna vrsta dokumenata u znanstvenim i informativnim publikacijama, čiji je cilj a specijalizirane ili opće javnosti, a čija je temeljna svrha prenošenje i očuvanje znanja znanstvenim.

Slijedite sa: