15 primjera književnog eseja

Književni esej

A književni esej to je tekst napisana u prozi i relativno kratke dužine u kojoj autor promišlja ili analizira konkretan predmet slobodnog izbora. Ovu književnu vrstu karakterizira rigorozan, ali osobni i subjektivan pristup temi.

Ima argumentima, mišljenja i zapažanja autora, ali uvijek potkrijepljena logikom i informacijama. Na primjer:Brijestove kruškeautor Octavio Paz; Olovka, olovka i otrovod Oscara Wildea; Ostale inkvizicije, autora Jorgea Luisa Borgesa i Čudovišta i kritičariautora J.R.R. Tolkien.

Književne eseje karakterizira njihova estetska i stvaralačka svrha, koja je povezana s procesom promišljanja. U ovim tekstovima nije relevantna samo tema koja se obrađuje, već i način i originalnost na koji je autor predstavlja.

Nisu namijenjeni specijaliziranoj već široj javnosti, pa autor izbjegava korištenje tehnikalije i složeni pojmovi. Osim toga, autor može koristiti razne estetski resursi predstaviti svoje ideje. Na primjer, parodija, digresija, ironija, karikatura ili humor.

Književni eseji su labavo strukturirani, ali općenito sadrže uvod na početku i zaključak na kraju.

Primjeri književnih eseja

1. Agonija kršćanstva (1925.), Miguel de Unamuno.
2. Vizija Anahuaca (1917.), Alfonsa Reyesa.
3. Sor Juana Inés de la Cruz ili zamke vjere (1982.), Octavio Paz.
4. Književnost i pravo na smrt (1949.), Mauricea Blanchota.
5. Smjelost gledati (2012.), Antonio Muñoz Molina.
6. Pisac i njegovi duhovi (1963.), Ernesta Sábata.
7. Osrednji čovjek (1913.), Joséa Ingenierosa.
8. Kostrijet i purpur (1941.), Eduarda Mallee.
9. Pravo na san (1996.), Eduarda Galeana.
10. Ideje o romanu (1925.), Joséa Ortege y Gasseta.
11. Istina i život (1908.), Miguel de Unamuno
12. Utopija (1909.), Ramóna Gómeza de la Serne.
13. Povijest vječnosti (1936.), Jorgea Luisa Borgesa.
14. Judaizam u glazbi (1850.), Richarda Wagnera.
15. Tekstovi iz ranjene zemlje (2011.), Cristina Rivera Garza.

Slijedite sa: