Izjava o pravima čovjeka i građanina

Današnji demokratski sustavi temelje se na nekim općim načelima, poput jednakost prije zakon, podjela vlasti, sloboda izražavanja ili narodni suverenitet. Sve ovo kao jedan od svojih povijesnih presedana ima temeljni i ključni tekst u povijesti SRJ Zapadni svijet u posljednjim stoljećima: Deklaracija o pravima čovjeka i građanina 1789.

Povijesni kontekst

The izrada ovog dokumenta ne može se razumjeti izvan paradigma Francuske revolucije. Ova je povijesna epizoda u nekoliko riječi označila kraj apsolutna monarhija u Francuskoj i privilegije viših slojeva.

1789. francuski se narod pobunio protiv uspostavljene monarhije i nakon revolucionarnog procesa pokrenuo parlamentarni i ustavni režim koji je zastupao opću volju.

S filozofskog gledišta, Deklaracija je nadahnuta idealima prosvjetiteljstva. U ovome vrijeme pokrenute su nove intelektualne ideje: kritika pravo božanski, sekularizam, autonomija razuma i prirodna prava.

Kratka analiza sadržaja DDHC-a

Utjelovljeni su bitni koncepti koje bilo koje sadašnje demokratsko društvo pretpostavlja: neotuđiva prava ili prirodna prava. Uvedeni su principi koje sada prihvaćamo sa svim normalnostima, ali koji su u svoje vrijeme bili novi i revolucionari: da su ljudi rođeni slobodni i jednaki i da je sloboda izražavanja temeljna os u bilo kojem demokratsko društvo.

Te su vrijednosti bile konkretno utjelovljene u ukidanju ropstva, u slobodi tiska, u iskorjenjivanju svake društvene ili ekonomske privilegije i u sekularizmu.

U istoj je izjavi naglašeno da zakoni trebaju biti izraz opće volje. S druge strane, utjelovljena je i druga bitna vrijednost, vladavina zakona. To implicira da je poštivanje zakona jedini kriterij za organiziranje života u društvu.

Na početku dokumenta izričito je razjašnjeno da je nepoštivanje nacrta prava plod sve javne sramote i vladine korupcije. Ovdje se izražava namjera da bude referentni tekst za Ustav bilo koje vlade.

Od podanika do građana

Francuska revolucija predstavljala je kraj starog režima i, shodno tome, iskorjenjivanje privilegija nekih društvenih klasa. U modelu starog režima društvo je bilo podijeljeno u tri klase: svećenstvo, plemstvo i obični narod.

Dolaskom Francuske revolucije te su razlike prevladane i kriterij državljanstvo. Ukratko, u cijelom su se društvu nametala jednaka prava bez ikakvih razlika ili privilegija.

Fotografije: Fotolia - Erica Guilane-Nachez / Keryann