Definicija operacije Barbarossa

Već prije nego što je svoje namjere jasno izrazio u Moj kampf (Njemački za "Moja borba"), Adolf Hitler poigravao se idejom da ogromne teritorije Istočne Europe preuzme Kavkaz, preko Poljske i u Sovjetski Savez.

Nadalje, sam Hitler istočne je slavenske narode smatrao rasno inferiornima, kao i doktrinu nacizam općenito.

Jednom je Hitler bio na vlasti, i unatoč potpisivanju pakta da to neće učiniti agresija Njemačko-sovjetske, pjevalo se da će Njemačka napasti SSSR. Ostalo je samo vidjeti kada i kako. I sovjetski diktator Staljin.

Operacija Barbarossa plan je napada koji je njemačko vrhovno zapovjedništvo osmislilo da napadne Sovjetski Savez tijekom Drugog svjetskog rata.

Naziv plana bio je počast caru Fridrihu I., nadimkom Barbarossa iz razloga što isti nadimak jasno govori, i jednoj od povijesnih ličnosti koja se svidjela Hitleru.

Njemački diktator rekao je da će uspješan napad na SSSR demoralizirati Britance, jer oni to nisu mogli pribjegavaju strahu koji je SSSR podigao i koji bi u bilo kojem trenutku mogao zadati udarac s leđa moćima EU os.

Zapravo, mnogi povjesničari tvrde da Hitler nije bio prvi koji je napao Staljina, u jednom ili drugom trenutku drugi i kad bi se osjećao dovoljno snažno za to, bio bi to Staljin koji bi izdao zapovijed napad.

U proljeće 1941. sovjetska vojska nije bila spremna suočiti se s njemačkom vojskom.

Razlozi su bili različiti, ali glavni su bile političke čistke kojima je bio podvrgnut paranoja Staljina i njegove klike na vlasti, koji su mu odrubili glavu od mnogih njegovih zapovjednika sposoban.

Na tehničkoj razini, Sovjeti su također bili u razdoblju obnove svoje opreme, koja je bila inferiorna u odnosu na većinu one koja je bila na raspolaganju njemačkoj vojsci. Tako bi tenkovi T-34 ušli u borbu kad su nacisti već lutali uokolo teritorija Iako je Crvena armija imala više zrakoplova od Luftwaffea, to su uglavnom bili stariji modeli.

Staljin u to vrijeme također nije očekivao njemački napad.

Dok je bitka za Britaniju još uvijek bjesnila, Staljin je bio mišljenja da se Hitler ne bi usudio otvoriti ni sekunde fronta, i to prije nego što će pokušati likvidirati britanskog suparnika, bilo diplomatskim putem (pregovorima) ili vojne.

Sovjetski je diktator čak ignorirao svoje savjetnike i informacije svojih špijuna (najvažniji, Richard Sorge, koji je djelovao u Japanu), koji je ukazao na neposrednu invaziju u lipnju 41. godine.

Naredbe su mu bile jasne: ne odgovarajte na provokacije kako ne biste obrazložili. Čak i malo prije nego što je invazija započela, nekoliko njemačkih dezertera koji su željeli izvijestiti o skoroj invaziji bili su "ljubazno" vratili u svoje redove Sovjeti (slijedeći naredbe), gdje su očito naišli na okrutni ishod u rukama voda pucanje.

Iznenađenje na početku napada bilo je totalno, a Crvena armija je sporo reagirala adekvatno na agresiju.

U nekim slučajevima bilo je štetnih situacija, s zapovjednicima koji su zabranjivali svojim ljudima da odgovaraju na neprijateljsku vatru, navodeći ili Ili da su pogriješili i da ovo nije napad, ili da je to bila puka provokacija na koju je trebalo ne reagirati.

Staljin je izdavao naredbe na isti način, kao da se ne djeluje u početku, a koja se nakon nekoliko dana promijenila u naredbu reagiranja na vatru, iako je šteta već nanesena.

Plan napada Operacije Barbarossa sadržavao je tri zubaca koji su upali na sovjetski teritorij poput kandži u meso svoje žrtve.

Na sjeveru je armijska skupina morala preuzeti kontrolu nad baltičkim republikama u njihovom napredovanju prema Lenjingradu.

Povijesno povezane s poljskim, njemačkim i finskim teritorijima, republikama Baltik je neposredno prije aneksije SSSR-a, a Nijemci su tamo primljeni kao oslobodioci.

U središtu je druga skupina vojski imala misiju osvojiti Bjelorusiju, a zatim nastaviti do Moskve.

I konačno, na jugu je treće koplje njemačke vojske trebalo preuzeti kontrolu nad Ukrajinom (teritorij plodna, koja se smatra žitnicom SSSR-a) da bi kasnije preuzela kontrolu nad naftnim regijama SRJ Kavkaz.

U Ukrajini su njemačke trupe također dočekane kao osloboditeljice. Već u Prvom svjetskom ratu, vlada Nijemac je poticao stvaranje neovisne ukrajinske države, satelitske zemlje koja će ga podržati u borbi protiv Ruskog Carstva.

Svaki njemački vojni korpus imao je cilj koji je, osim što je bio vojni, bio i politički i ekonomski.

Bilo je vrlo Hitlerovo, i premda postoje stvari koje su očite (poput lišavanja SSSR-a glavnih zaliha pšenice okupiranje Ukrajine ili osvajanje nafte kavkaskim republikama), ovu višestruku orijentaciju kritizirali su znanstvenici i povjesničari.

Prvotno zakazano za 41. svibnja, izvršenje Plana Barbarroja mora se odgoditi do lipnja iste godine.

Razlog je katastrofalan intervencija na Balkanu u Italiji fašistički Musolinija, koji se bojao izložiti južni bok i, stoga, prisilio Wehrmacht da intervenira.

Hitler je u avanturu uvukao i svoje saveznike, prije svega Italiju, Rumunjsku i Kraljevinu Mađarsku.

Iako su sudjelovale i satelitske države Hrvatska i Slovačka, te Finska.

Što se tiče potonje zemlje, Finske, ona zaslužuje točku. SSSR ga je napao 1939. godine, i premda je poražen, izvojevao je pobjedu moralni u ratu, opirući se osvajaču i očuvajući njegovu neovisnost, iako je to bilo po cijenu odricanja vlastitih teritorija Sovjetima.

Finska vlada prihvatila je savezništvo sa silama Osovine, ali pod uvjetom da će se samo oporaviti teritorija od kojih ga je SSSR prisilio da se odrekne, ne prelazeći staru granicu između dviju zemalja, koja ispunjen.

Možemo li operaciju Barbarossa smatrati uspješnom? Naravno, bio je to briljantni početak invazije za trupe Osovine, ali nije završio rezultatima potrebnim za proglašenje uspjehom:

• Sjeverna armijska skupina nije uspjela zauzeti Lenjingrad unatoč tome što ga je gotovo dvije i pol godine izlagala intenzivnoj opsadi, zbog čega je krvarila bez postizanja glavnih ciljeva.


• Temeljna skupina nije uspjela zauzeti Moskvu, unatoč tome što se borila na njenom perifernom dijelu.


• Južna armijska skupina uspjela je zauzeti Ukrajinu, ali ne i naftne regije Kavkaza, koja je u srednjem roku dovela do bitke za Staljingrad, pogubne za naručje Reicha i njegove saveznici.


• Industrijski potencijal SSSR-a nije likvidiran.


• Akcije protiv populacija civili su izazvali agresivni pozadinski napad okupacionim snagama, što je dovelo do preusmjeravanja trupa u protupobunjeničke akcije.


• Neprijatelj nije likvidiran jednim potezom pera, stavljajući Njemačku i cijelu Os u blato (u Proljećedoslovno) iz kojeg se niste mogli izvući i koji bi u konačnici zapečatio sudbinu Drugog svjetskog rata.


• daleko od toga da je oslabljena i izolirana, Britanija bi mogla odahnuti i pripremiti se za povratak Europe.

Njemačka invazija na SSSR, operacija Barbarossa, započela je 22. lipnja 1941. (23. lipnja 1812. Napoleon je započeo invaziju carske Rusije), i smatra se dovršenim u prosincu iste 1941. godine, nakon što njemački potisak uspori i postrojbe Crvene armije i, prije svega, oštra zima Ruski.

Od tog trenutka, planovi bitke bit će drugačiji, premda će se temeljiti na teritorijalnim dobicima postignutim operacijom Barbarossa.

Fotografije: Fotolia - Grigory Bruev / Fedor

Teme u operaciji Barbarossa