Koncept u definiciji ABC

Burne godine prije i poslije osnivanje države Izrael vidjeli su mnoge stvari. Jedan od njih, i iako se čini paradigmatičan, uspostava organizacije Židovska desnica, u nekim slučajevima nasilna, čije intelektualne nasljednice još uvjetuju život politika Izraelski. Ovo je priča o jednom od njih.

Irgún je bila teroristička organizacija osnovana 1931. godine koja je do 1948. godine branila cionističke ideale oružanom borbom, napadajući i Arape i Britance.

Bio je to razdvajanje od Hagane, tajne vojske osnovane 1920-ih u Palestini za obranu Židova od napadi koje su pretrpjeli uglavnom Arapi, ali koji su napali i Britance kad ih je smatrao potrebno.

Razlog za osnivanje Irguna bio je korak dalje od mjesta na koje je stigla Hagana, odgovarajući na arapske akcije jednakom ili superiornom uporabom sila. Članovi osnivači bili su dio Hagane i bili su razočarani vodstvom ove organizacije, s obzirom na to da je davala vrlo mlak odgovor na arapske agresije.

Spojila se s drugom organizacijom (Beitar) koja se također pojavila iz Hagane nekoliko godina ranije.

Irgún znači HaIrgun HaTzva'i HaLe'umi BeEretz Yisra'el, "Nacionalna vojna organizacija u zemlji Izrael", i nastojao je biti potpuno vojna organizacija, za razliku od Hagane koja je bila ispravnije milicija.

Kao takvi, Irgún je imao zapovjednu strukturu vojnog tipa i provodio je akcije koje su bile kategorizirane kao vojne misije.

Druge skupine Hagane također su napustile ovu organizaciju, razočarane svojom politikom, da bi na kraju otišle u vojsku u Irgúnu. Zahvaljujući tome, nova se organizacija uspjela proširiti po cijeloj zemlji.

Iako se nisu složile s Haganom, obje su organizacije znale kako prevladati svoje razlike i surađivati ​​u raznim aspektima, razumijevajući da se bore za isti kraj.

No tijekom velike arapske pobune 1936. godine Irgúni su opet napravili korak ispred Hagane, potonje više sadržane, u korištenju nasilje da odgovore na arapske napade.

1937., suočen s neposrednom mogućnošću da je britanski mandat odlučio podijeliti Palestinu na dva dijela, stvorivši u jednom od dijelova židovsku državu, Irgun je postao interno naglašen.

To je bilo zbog činjenice da je struja unutar organizacije zagovarala samozatajivanje u napadnim akcijama kako ne bi ulazila u sukobe. s Britancima (i tako imaju prednost za pregovaračkim stolom kad za to dođe vrijeme, mogli bismo reći "iz simpatije"), dok druga struja nije vjerovala britanskim namjerama i podržavala je otvorenu oružanu borbu protiv Arapa kako bi pobijedila u njihovoj vlastita zemlja.

To je dovelo do unutarnjeg referenduma i, u travnju 37. godine, do podjele nakon koje se većina onih koji su napustili Haganu vratila u nje, ostali (uglavnom oni koji su bili aktivisti Beitara) nastavili su kao Irgún s više nacionalističkih postulata i više od pravo.

Nakon velike arapske pobune, i podudarne s nacističkim progonima, Irgúni su također surađivali u naseljavanje židovskih imigranata u Palestinu, bez obzira na kvote dodijeljene od strane Britanski.

Irgún je također doveo razinu nasilja do "oka za oko", to jest, na svaku je arapsku akciju odgovoreno s drugom jednake ili veće veličine kao osveta. Te akcije, često puta, nije odobrilo rukovodstvo organizacije, ako ih nisu provodili lokalni čelnici.

Vodstvo Irguna nadalo se, suzdržavajući svoje postupke, da će moći stvoriti židovsku vojsku koja nije u tajno, ali službeno i pred očima svijeta, kako bi ispunio zadatke koje ima bilo koja vojska dodijeljena.

No, između '37. I '39. Nasilje je eskaliralo, a britanska se politika zaoštrila, što je Irgune natjeralo na puno češće sudjelovanje u oružanim akcijama.

Objavljivanje Bijele knjige 1939. pobudilo je i Arape i Židove, a nasilje je još više eskaliralo. To je Irguna dovelo do aktivnog napada na britanske okupacijske snage.

Izbijanje Drugog svjetskog rata u rujnu 1939. Uzrokovalo je zaokret događaji: Irgun je objavio da je prestao napadati Britance kako ne bi ometao ratni napor.

Neprijatelj je bio nacistički režim i Židovi su to znali, iako još uvijek nisu mogli zamisliti kolektivnu nesreću koja ih je kao narod snašla. Međutim, nisu se svi zapovjednici i militanti složili s odlukom da se prestanu boriti protiv Britanaca. Oni su se izdvojili stvarajući organizaciju Lehi (akronim za Lohamei Herut Izrael, Borci za slobodu Izraela).

Tijekom rata, pripadnici Irguna prijavili su se u Židovsku brigadu britanske vojske, uz organizaciju koja pruža podršku od inteligencija saveznicima u raznim zemljama.

Također unutar kontinent Europske unije, poticane su oružane akcije protiv nacista, poput sudjelovanje del Beitar u herojskom ustanku u varšavskom getu.

1943. preuzeo je zapovjedništvo nad Irgúnom Menáchem Beguínom, poljskim vojnikom koji je u Palestinu stigao 41. godine i za kojeg je budućnost bila izraelski premijer (u razdoblju 1977-1983.

Beguín je nastavio borbu protiv Britanaca 1944. godine, kad je već bio očit kraj nacističkog režima, i potreba države i niza organizacija da prenose židovsku emigraciju iz koje bi došlo Europa.

Međutim, organizacija je bila dirnuta jer su Britanci učinili svoje, iskoristivši primirje i suradnju za obavljanje posla s ciljem potkopavanja organizacija koje su se kladile na nasilje, a čak su izvršavale i uhićenja vođa i militanti.

Ubojstvo Lord Moynea, zamjenika britanskog državnog ministra za kolonije, 44. Studenog dovelo je do Židovska agencija i druge umjerene organizacije organizirale su čistku protiv dobro poznatih pripadnika Irguna Što saison (za sezonu lova na francuskom).

Čišćenje se također sastojalo od denuncijacije pripadnika Irguna Britancima, članova koji su zarobljeni i zatvoreni.

Beguín je odlučio ne odgovoriti na ove akcije, u politici suzdržavanja koja je spriječila izbijanje istinskog građanskog rata između židovskih snaga. Suradnja s Haganom nastavljena je jednom nakon Drugog svjetskog rata u Europi.

Irgún je 22. srpnja 1946. izveo svoj najzloglasniji teroristički akt: miniranje hotela King David u Jeruzalemu.

Britanci su ovo mjesto koristili kao sjedište britanskih mandatnih vlasti u Palestini. Snažna eksplozija potresla je zgradu oko podneva, usmrtivši 91 Britanca, Arapa i Židova.

Irgún je prethodno obavijestio britanske vlasti, koje su ignorirale upozorenje, uzrokujući visoku stopu smrtnosti.

Operacija je bila osveta za RAID koje su britanske snage izvršile protiv sjedišta Židovske agencije, zauzimanje osjetljivu dokumentaciju i izvršeno masovno uhićenje aktivista (spomenuto je oko 2500 ljudi prepad).

Napad je označio prije i poslije za Britance koji će od ovog trenutka odlučiti evakuirati protektorat.

Stvaranje države Izrael značilo je kraj Irguna, ali i Hagane, integriranih u novi Tsahal. Međutim, ranije su obje organizacije bile na rubu uvođenja države u nastajanje u građanski rat.

Dogodilo se s incidentom u Altaleni, brodu natovarenom oružjem koje je Hagana unajmila i koji je pristao podijeliti s Irgunima. Bratoubilački sukob oko oružja odnio je 19 izraelskih života.

Međutim, došlo je vrijeme da se interesi zajednice stave pred partizane i Irgune, kao i Palmach, Haganah i druge organizacije obrane židovskog naroda u Palestini, znali su kako to surađivati ​​kao vojne snage tijekom rata za neovisnost 1948. godine, čak i prevladavajući incident Altalena.

Irgún je prestao biti tajna organizacija koja se, s oružjem i odorama, ponašala poput prave izraelske vojske, napadajući arapske položaje i sudjelovanje u osvajanju sela, kao i nastavak obrane židovskih zajednica osnovanih u Palestini i koji su bili meta napada Arapi.

U gradu Yafo vojnici irguna čak su se otvoreno borili protiv britanskih trupa.

Napokon, u svibnju 1948., Menájem Beguín najavio je raspad snaga irguna i njegovih integracija u novom Tsahalu, izraelska vojska. Bio je to kraj jedne ere i početak druge, iako bi obje bile obilježene borbom koja se i dalje nastavlja.

Foto: Fotolia - Renzo Boschi

Teme u Irgúnu