Filozofski esej o slobodi

Filozofski esej o slobodi

Koliko daleko ide sloboda?

The Sloboda To je koncept koji se široko koristi u politici, posebice kada je riječ o opravdavanju najradikalnijih stavova i društveno najsumnjivijih odluka. Od svog utemeljenja kao neosporne javne vrijednosti trijumfom liberalizma iz XVII. stoljeća, pozivaju se na slobodu Postalo je uobičajeno mjesto u vodstvu masa i u političkim harangama različitih političkih aktera društvo. No, što je zapravo sloboda i dokle ona ide, ostaju pitanja koja zaslužuju raspravu u suvremenom postindustrijskom društvu.

Sloboda, kako je definirana u rječniku Kraljevske španjolske akademije, je „prirodna sposobnost koju čovjek mora djelovati na ovaj ili onaj način, iu ne djeluje, pa je odgovoran za svoje postupke”, to jest, radi se o sposobnosti odlučivanja o vlastitom putu i preuzimanju posljedica koje ovaj implicirati. Drugim riječima, sloboda postaje oblik slobodne volje.

Ovaj posljednji izraz uobičajen je u religioznom diskursu: kaže se da nam Bog, stvoritelj i upravitelj svijeta, dopušta slobodu agencija i stoga ne intervenira da nas zaštiti od mogućih katastrofalnih posljedica naših postupaka i odluke. Ovo, unatoč činjenici da je Bog, prema većini vjera, diktirao vrlo specifične zakone svojim vjernicima, o čijem bi ispunjenju – osobito u velikim monoteizmima – ovisilo spasenje ili kazna vječni.

Ali slobodna volja također podrazumijeva da ljudska bića moraju pronaći model društva koji im omogućuje da se ponašaju na dobar način. Dakle, mora predlagati svoje zakone i vlasti, mora se organizirano ponašati prema zajedničko dobro, što pretpostavlja neizbježnu napetost između individualne volje i potreba kolektivni. U okviru te napetosti razvila su se moderna društva.

Što znači biti slobodan?

Slobodna osoba je u načelu osoba koja uživa puninu svojih prava i u potpunosti ispunjava svoje obveze. Među rječničkim definicijama slobode su, na primjer, odsutnost uvjeta slobode. ropstvo, zatvor ili državna prisila, tako da sloboda nužno prolazi kroz sporazum sa Slobodna volja. Međutim, sloboda se ne može shvatiti kao apsolutno uživanje u vlastitoj želji.

Njemački filozof Immanuel Kant razlikovao je dvije vrste sloboda: pozitivne i negativne. Prvi su oni koji pojedinca osnažuju na djelovanje, dok su drugi oni koji se sastoje od nepostojanja prepreka za djelovanje. U tom smislu, na primjer, hodač posjeduje pozitivnu slobodu hodanja tempom koji želi, ali u isto vrijeme posjeduje negativna sloboda kretanja cestama nije ometana, recimo, policijskom akcijom koja se odvija u susjedstvu blizu.

Iz ovoga proizlazi da svaka sloboda postoji u okviru mogućnosti određenih određenim društvenim normama i zakonima, u mjeri u kojoj opća dobrobit nameće se individualnom hiru, ili čak, da zaštita individualne dobrobiti ovisi o ograničenju određenih odluke. To je, naposljetku, ono što znači živjeti u društvu: poštivati ​​društveni pakt kojim smo odlučili upravljati svojim životima, izbjeći napast kaosa i anarhije.

Ovdje u raspravi dolazi do etike. U kojoj su mjeri pojedinci stvarno autonomni i mogu li donositi odluke koje štete trećim stranama ili čak sebi? To je pitanje koje se postavlja ne samo u okvirima politike nego iu javnom zdravstvu i drugim sličnim područjima.

Ima li osoba pravo okončati svoj život? Pretpostavimo da da. Ima li trudnica pravo na to, prouzročivši tako i smrt svog djeteta? A ako ima, ima li onda druga žena pravo prekinuti trudnoću svojom voljom? Može li osoba odbiti primiti cjepivo znajući da bi mogla prenijeti bolest na druge? Može li najmoprimac povećati cijenu najma svoje nekretnine usred a prirodna katastrofa? Koliko daleko ide sloboda pojedinca kada se time krši sloboda trećih strana?

Sloboda i odgovornost 

Mnoga od ovih pitanja mogu se riješiti ako slobodu shvatimo kao jednu stranu medalje koja ima odgovornost s druge strane. Jedno ne može postojati bez drugog. Korištenje slobode pojedinca ne bi smjelo nužno dovesti do čina nekažnjivosti, niti bi se nužno trebalo smatrati nečim moralno prihvatljivim.

Pravno i moralno moraju biti granice koje kanaliziraju slobodnu volju kako bi se pronašla pravedna ravnoteža između reda i slobode u našim društvima. To, međutim, nije lak zadatak, a politika je polje u kojem se ta rasprava mora odvijati, da bi se to učinilo. pokušajte ostvariti obećanje francuskih revolucionara: slobodu, jednakost i bratstvo među osobe.

Reference:

• "Esej" u WIkipedia.
• "Sloboda" u Wikipedia.
• "Sloboda" u Jezični rječnik Kraljevske španjolske akademije.
• "Sloboda" u Sveučilište FASTA (Argentina).
• "Pozitivna i negativna sloboda" u Stanfordska enciklopedija filozofije.
• "Sloboda (ljudska prava)" u Enciklopedija Britannica.

Što je esej?

The test to je književna vrsta, čiji tekst karakterizira da je napisan u prozi i da slobodno obrađuje određenu temu, koristeći argumentima i autorove pohvale, kao i književna i poetska sredstva koja omogućuju uljepšavanje djela i poboljšanje njegovih estetskih obilježja. Smatra se žanrom rođenim u europskoj renesansi, plodom, prije svega, iz pera francuskog književnika Michela de Montaignea (1533.-1592.), te da je tijekom stoljeća postao najčešće korišteni format za izražavanje ideja u strukturiranom, didaktičkom i formalni.

Slijedite sa: