10 primjera pjesama u figurativnom smislu

The pjesme figurativno To su one pjesničke kompozicije čije riječi imaju značenje drugačije od doslovnog. Na primjer:

Istina, zima će pratiti moju svježinu:
Ali nisi mi rekao da je svibanj vječan!

(Odlomak iz "U miru", Amado Nervo)

Ovu pjesmu treba protumačiti u figurativnom smislu a ne u doslovno značenje. Na primjer, riječ "zima" nema eksplicitno značenje, jer se ne odnosi na godišnje doba. (doslovni smisao), ali označava negativan trenutak koji je suprotan vitalnosti mladosti (osjet figurativno).

The pjesme može se napisati u stihu ili prozi i obično izražavaju osjećaje, emocije, razmišljanja ili misli. Većina ovih sastava ne koristi jezik u doslovnom, već u prenesenom smislu, jer je namjera da riječi prenesu značenje koje nije uobičajeno.

Pjesme često imaju skriveno značenje, a teme, ljudi, osjećaji ili predmeti o kojima se govori nikad nisu očiti. Da bi se postigao ovaj učinak, retoričke figure, odnosno književna sredstva koja preobražavaju i uljepšavaju značenje izraza. Neke od ovih brojki su:

Primjeri pjesama u prenesenom značenju

1. "13", Alejandra Pizarnik

objasni riječima ovoga svijeta
da me ostavio brod koji me nosi

Ova pjesma se mora tumačiti u prenesenom smislu, jer se odnosi na činjenicu da je nemoguće prenijeti osjećaj ili misao riječima običnog jezika.

1. "Casida de la rosa", Federica García Lorca

Ruža
Nisam tražio zoru:
Gotovo vječna u vašem buketu
Tražio sam nešto drugo.

Ruža
Nisam tražio znanost ili sjenu:
Zatvorenost tijela i sna
Tražio sam nešto drugo.

Ruža
Nisam tražio ružu:
Nepokretno preko neba
Tražio sam nešto drugo!

Figurativno značenje ove pjesme utvrđeno je jer postoji personifikacija (pripisivanje osobina čovjeka objektu) ruže. Osim toga, postoji skriveno značenje: ono što ruža traži je spokoj, mir i udobnost.

1. Ulomak "Alegorije kratkoće ljudskih stvari", Luisa de Góngore

Uči, cvijeće, u meni
Što ide od jučer do danas,
da sam se jučer čudio,
a ja još nisam moja sjena,

Jučerašnja zora mi je dala kolijevku,
lijes mi je dala noć;
bez svjetla bih umro, ako ne
mjesec će mi ga posuditi.
Pa nitko od vas
prestani ovako završavati,
uči, cvijeće, u meni
Što ide od jučer do danas,
da sam se jučer čudio,
a ja još nisam moja sjena.

Slatka utjeha karanfil
to je u mojim mladim godinama,
Pa tko mi je dao jedan dan
dva su mu upravo dala,
efemer voćnjaka,
Ja ljubičasta, on grimizna,
uči, cvijeće, u meni
Što ide od jučer do danas,
da sam se jučer čudio,
a ja još nisam moja sjena.

Cvijet je jasmin, da lijep
nije jedan od najživljih,
traje još nekoliko sati
Koje zrake ima zvijezda?
ako jantar cvjeta, je li ona
cvijet koji drži u sebi.
Uči, cvijeće, u meni
Što ide od jučer do danas,
da sam se jučer čudio,
a ja još nisam moja sjena.

Prenosno značenje ove pjesme stvoreno je s a alegorija, jer su cvjetovi nazvani i okarakterizirani tako da se odnose na kratko vrijeme trajanja ljudskog života.

1. Ulomak "Ode radosti", Pabla Nerude

Radost
zeleni list
pasti na prozor,
mala slova
jasnoća
novorođenče,
zvučni slon,
blistavo
valuta,
ponekad
oštar prasak,
ali
nego
trajni kruh,
nada ispunjena,
razvijala se dužnost.

(…)

Poput zemlje
su
potrebno.

Kao vatra
podrška
domaćinstva.

Kao kruh
ti si čist.

Kao voda rijeke
zvučni ste.

Kao pčela
dijeliš med leteći.

Figurativno značenje ove pjesme utvrđuje se korištenjem metafora (na primjer, „radost / zeleni list / pada s prozora ”) i usporedbe (na primjer, „Kao / voda iz rijeke / ti si zvuk.”).

1. "V", José Martíja

Ako vidite planinu od pjene
To je moj stih koji vidite:
Moj stih je planina, i jest
Lepeza od perja.

Moj stih je kao bodež
To cvjeta kroz šaku:
Moj stih je fontana
To daje koraljnu vodu.

Moj stih je svijetlozelen
I vatrenog karmina:
Moj stih je ranjen jelen
To traži u skloništu.

Moj stih godi hrabrima:
Moj stih, kratak i iskren,
To je od snage čelika
S kojim je mač stopljen.

Figurativno značenje ove pjesme utvrđuje se retoričkim figurama, poput slike i metafore, kojima autor opisuje svoju poeziju. Na primjer, u stihovima "Moj stih je kao bodež / To čini cvijet iz šake:" spominje se jer poezijom možete napadati ili se boriti protiv ideje, ali također možete proizvesti nešto što jest lijep.

1. "El arte", Juliána del Casala

Kad život, poput ogromnog snopa,
opterećuje umorni duh
a prije posljednjeg Boga lebdi spaljena
posljednje zrno mirisnog tamjana;
kada kušamo, s velikom željom,
od svega gorkog otrovanog voća
i dosada, s maskiranim licem,
susreće nas na dugom putu;
velika, usamljena i čista duša
ta sitna stvarnost prezire,
nalazi u umjetnosti zanemarene izreke,
kao alcion, u hladnoj tamnoj noci,
Traži azil u stijeni obraslom mahovinom
što plavo more plavi srebrnim valovima.

Figurativno značenje ove pjesme postiže se korištenjem metafora i usporedbi, koje se odnose na kontrast između stvarnosti (kao što su dosada i očaj) i umjetnosti (kao utočišta).

1. “El canto errante”, Rubén Darío

Pjevačica ide po cijelom svijetu
nasmijana ili zamišljena.

Pjevačica ide na zemlju
u bijelom miru ili u crvenom ratu.

Na slonovim leđima
kroz ogromnu zapanjujuću Indiju.

U palanki i finoj svili
za srce Kine;

automobilom u Luteciji;
u crnoj gondoli u Veneciji;

nad pampama i ravnicama
u američkih ždrijebadi;

niz rijeku ide u kanuu,
ili se vidi na pramcu

parobroda nad golemim morem,
ili u spavaćim kolima.

dromedar pustinje,
brod živ, vodi vas u luku.

Na brze saonice penje se
u bjelini stepe.

Ili u kristalnoj tišini
koji voli sjevernu svjetlost.

Pjevačica šeta livadama,
između usjeva i stoke.

I uđite u svoj London u vlaku,
a magarac u svoj Jeruzalem.

S kuririma i s lošim,
pjevač ide za ljudskošću.

U pjesmi leti, svojim krilima:
Harmonija i Vječnost.

Ova pjesma se mora tumačiti u prenesenom smislu, jer nije riječ o tome da pjevač, odnosno pjesnik, putuje kroz sva ta mjesta, ali je jedini koji može spoznati i opisati pravi svijet, svijet svijeta umjetnost.

1. "Nepismeni", Octavio Paz

Podigao sam lice prema nebu
ogroman kamen izlizanih slova:
zvijezde mi ništa nisu otkrile.

Prenosno značenje ove pjesme utvrđuje se opisom neba („ogromni kamen s izlizanim slovima:“), koji se odnosi na nešto što se ne može pročitati ili na nešto što ništa ne komunicira. Zato bi pjesnički ja bio nepismen, nesposoban čitati znakove neba.

1. "U kratkom roku života", Francisco de Quevedo

Kao moje ruke kliziš!
O, kako kliziš, moje godine!
Kakve neme korake donosiš, o hladna smrti,
Pa tihom nogom sve izjednačavaš!

Žestoka od zemlje slaba zidna vaga,
u koga se uzda bujna mladost;
više već moje srce posljednjeg dana
prisustvovati letu, ne gledajući u krila.

O smrtno stanje! O teška sreća!
Da ne mogu htjeti živjeti sutra
bez mirovine da mi priskrbi smrt!

Bilo koji trenutak ljudskog života
To je nova egzekucija, s kojom me upozorava
kako je krhka, kako jadna, kako tašta.

U ovoj se pjesmi figurativno značenje uspostavlja korištenjem različitih retoričkih figura, kao npr. metafora, personifikacija i antiteza, koje dopuštaju novu povezanost između pojmova. Ova kompozicija se odnosi na to kako malo traju život i mladost.

1. "Un patio", Jorgea Luisa Borgesa

S popodnevnim satima
dvije ili tri boje terase bile su umorne.
Večeras, mjesec, jasan krug,
ne dominira svojim prostorom.
Terasa, kanalizirano nebo.
Dvorište je pad
kroz koje se nebo razlijeva u kuću.
Serena,
Vječnost čeka na raskrižju zvijezda.
Ugodno je živjeti u mračnom prijateljstvu
od hodnika, loze i cisterne.

Figurativno značenje ove pjesme utvrđuje se uglavnom upotrebom personifikacije. Na primjer: "dvije ili tri boje terase su umorne" i "vječnost čeka na raskrižju zvijezda". The Karakterizaciju koja je napravljena od predmeta ili apstraktnih pojmova treba shvatiti kao refleksiju o vremenu i prostor.

Može vam poslužiti: