10 primjera monologa o životu

A monolog o životu to je govor u kojem pojedini sudionik razmišlja ili razgovara sam sa sobom o vlastitom postojanju ili o postojanju ljudskog bića.

The monolog provodi ga jedna osoba ili jedan lik koji kroz afirmacije, pitanja i odgovore razmišlja ili meditira o stanju ljudi, razlogu postojanja ljudske vrste, svakodnevnom životu, njihovim mislima, osjećajima ili njihovim povijesti.

Monologi se općenito nalaze u dramskim, poetskim i pripovijesti a zahvaljujući njima čitatelji i gledatelji mogu upoznati psihološke karakteristike likova.

Postoje tri vrste monologa:

Primjeri monologa o životu

1. ulomak od Život je san, autora Pedra Calderona de la Barce. Lik razmišlja o svom postojanju i o iluziji i snu života.

SEGISMUNDO: Istina je; pa potiskimo
ovo žestoko stanje,
ovaj bijes, ova ambicija
U slučaju da ikada sanjamo
I da hoćemo, jer jesmo
u tako jedinstvenom svijetu,
da je živjeti sam sanjati;
a iskustvo me uči
da čovjek koji živi sanja
što je do buđenja.
Kralj koji je kralj sanja i živi
s ovom prijevarom koja zapovijeda,

instagram story viewer

raspolaganje i upravljanje;
a ovaj pljesak dobivate
posuđeno, na vjetru piše,
i pretvara ga u pepeo
smrt (jaka nesreća!);
da ima onih koji pokušavaju vladati,
vidjevši da se mora probuditi
u snu smrti!
Bogataš sanja o svom bogatstvu
da vam nudi više njege;
jadni patnik sanja
njihovu bijedu i njihovo siromaštvo;
sanja onaj koji počinje rasti,
sanja onaj koji se trudi i pretvara se,
onaj koji vrijeđa i vrijeđa snove;
i u svijetu, zaključno;
svi sanjaju ono što jesu,
Iako to nitko ne razumije.
Sanjam da sam ovdje
ovi zatvori napunjeni,
a to sam sanjao u drugom stanju
što sam se više laskao vidio.
Što je život? ludnica
Što je život? iluzija,
sjena, fikcija,
a najveće dobro je malo;
da je sav život san,
a snovi su snovi.

1. Odlomak iz "Oznaka na zidu", autorice Virginije Woolf. Lik razmišlja o postojanju i spoznaji života.

Ali kada je marka u pitanju, stvarno nisam sigurna. Uostalom, ne mislim da je to bio trag koji je ostavio nokat; bila je prevelika, preokrugla. Mogao sam ustati, ali da sam ustao i pogledao je, postojala je šansa deset prema jedan za koju ne bih znao sa sigurnošću; jer kad nešto radiš nikad ne znaš kako se to dogodilo. O da, misterij života, netočnost misli... Neznanje čovječanstva... Da pokažemo koliko malo kontrole imamo nad svojim posjedom - koliko slučajno je li naš život, nakon toliko civilizacije, dopustite mi da nabrojim nekoliko stvari među svime što gubimo tijekom života, počevši od gubitka koji oduvijek mi se činilo najtajnovitijim od svih: koja mačka može žvakati ili koji je miš sposoban grizati, tri blijedoplave kutije za alat za uvezivanje knjiga knjige? Zatim su uslijedili slučajevi kaveza za ptice, željeznih obruča, metalnih klizaljki, Lonac s drvenim ugljenom u stilu kraljice Anne, daska za sitnice, orgulje s bačvom... sve je nestalo, a također nakit.

1. ulomak od Hamlet, princ od Danske, Williama Shakespearea. Lik reflektira život, smrt, razum, osvetu, savjest i postojanje ljudskog bića.

HAMLET Biti ili ne biti, to je pitanje. Što je dostojnije djelovanje duha, pretrpjeti prodorne udare nepravedne sreće, ili suprotstaviti oružje ovoj bujici nesreća i stati im na kraj smjelim otporom? Umrijeti znači spavati. Ne više? A snom, da kažemo, gotove nevolje i boli bez broja, naslijeđe naše slabašne naravi... To je pojam za koji se trebamo željno prijaviti. Umrijeti znači spavati... a možda i sanjati. Da, i vidite ovdje veliku prepreku, jer s obzirom na to koji se snovi mogu pojaviti u tišini grobnice, kada smo napustili ove posmrtne ostatke, vrlo je snažan razlog da nas zaustavi. To je razlog zbog kojeg naša nesreća traje tako dugo. Tko bi, da nije ovo, trpio sporost sudova, bezobrazluk zaposlenika, bijes da je zasluga većina nedostojnih ljudi, tjeskoba loše plaćene ljubavi, ozljede i povrede starosti, nasilje tiranina, prezir ponos? Kad bi onaj tko to pati, samo bodežom mogao osigurati mir. Tko bi mogao podnijeti toliko ugnjetavanja, znojenja, stenjanja pod teretom mukotrpnog života, da nije strah da postoji nešto više s onu stranu smrti (one nepoznate zemlje iz čijih se granica nijedan putnik ne vraća) posramljuje nas u sumnjama i čini da trpimo zla koja ograda; prije nego krenemo tražiti druge za koje nismo sigurni? Ova dalekovidost od svih nas čini kukavice, pa je prirodna nijansa hrabrosti oslabljena blijedim lakovima razboritosti, tvrtke od većeg značaja za ovaj jedini put promjene razmatranja, ne izvršavaju se i svode se na uzaludni nacrti.

1. ulomak od Strast prema G.H.od Clarice Lispector. Lik razmišlja o životu, postojanju, stvarnosti i pripovijedanju.

Jučer sam, međutim, satima i satima izgubio svoju ljudsku montažu. Da je imao hrabrosti, pustio bi me da ostanem izgubljena. Ali bojim se onoga što je novo i bojim se živjeti ono što ne razumijem; Uvijek želim imati jamstvo da, barem, misleći da razumijem, ne znam kako se prepustiti dezorijentaciji. Kako objasniti da je moj najveći strah upravo vezan uz biće? A ipak je to jedini način. Kako objašnjavate da je moj najveći strah upravo od toga da živim ono što se događa? Kako objasniti da ne mogu podnijeti da vidim, samo zato što život nije ono što sam mislio nego drugi? Kao da sam prije znao što je! Zašto viđenje proizvodi takvu neorganiziranost?

(...) Želim znati što sam, gubeći, dobio. Za sada ne znam: samo ću oživjeti sebe kako ću živjeti.

Ali kako me oživjeti? Ako nemam prirodnu riječ za reći. Hoću li morati izmisliti svoju riječ kao da je ono što mi se dogodilo trebalo stvoriti?

Stvorit ću ono što mi se dogodilo. Samo zato što se o životu ne može ispričati. Živjeti se ne može živjeti. Morat ću stvarati o životu. I to bez laganja. Stvorite da, laž ne. Stvaranje nije mašta, ono predstavlja veliki rizik pristupa stvarnosti. Razumijevanje je kreacija, moj jedini put. Trebat ću s naporom prevesti telegrafske signale, prevesti nepoznato na jezik koji ne poznajem, a da uopće ne razumijem čemu ti signali služe. Govorit ću tim mjesečarskim jezikom koji, da sam budan, ne bi bio jezik.

1. ulomak od Čekajući Godotaautora Samuela Becketta. Lik nastoji pokazati nemogućnost definiranja što su život i postojanje.

LUCKY: S obzirom na postojanje, kao što svjedoče nedavni javni radovi Poinçona i Wattmanna, osobnog Boga koji je bradat bijela cuacua izvan prostora vrijeme koja nas s visine svoje božanske apatije njena božanska afazija njena božanska afazija jako voli s nekim iznimke...

…ne zna se zašto ali to će doći i ona pati koliko i božanska Miranda s onima koji jesu, ne zna se zašto ali čovjek ima vremena u mukama u vatrama čije vatre plamen malo po malo da traje još malo i tko može sumnjati da će konačno zapaliti grede koje će na trenutke tako plave i tako mirne donijeti pakao oblacima mirno uz zatišje koje nije manje dobrodošlo jer je isprekidano ali ne predviđamo i smatrajući s druge strane da će kao posljedica istraga nedovršena nemojmo anticipirati nedovršena potrage, ali je ipak okrunjena Akademijom antropopometrije u Bernu u Bresse de Testu i Conard je osnovana bez druga mogućnost pogreške osim one koja se odnosi na ljudske proračune koja je ustanovljena kao posljedica nedovršenih nedovršenih istraga Testua i Conarda ustanovio što...

... iz toga slijedi da slijedi to slijedi znati ali nemojmo predviđati nije poznato zašto je kao posljedica djela Poinçona i Wattmanna tako jasno tako jasno da u S obzirom na djela Fartova i Belchera nedovršena nedovršena ne zna se zašto od Testua i Conarda nedovršena nedovršena ispada da čovjek suprotno suprotno mišljenju da je čovjek u Bresse de Tus i Conard da je čovjek ukratko jednom riječju da je čovjek jednom riječju ukratko unatoč napretku zbrinjavanje hrane i otpada uskoro gubi na težini, a pritom nije poznato zašto unatoč impulsu tjelesne kulture bavljenje sportovima kao što su tenis, nogomet, trčanje i biciklizam, plivanje, jahanje, zrakoplovstvo, pjevanje, tenis, veslanje klizanje i dalje…

Može vam poslužiti: