Definicija datotečnog sustava (datotečni sustav / datoteke)

Alsina González
Novinar specijalist i istraživač

Svaki put kada radite s a Računalo, pametni telefon, tablet ili neki drugi 'pametni' uređaj, informacije se pohranjuju u datoteke uređene na neki način, što se naziva datotečni sustav/datoteke, za engleski sustav datoteka, a potrebno je izvršiti određene osnovne operacije, kao što su:

• ograničiti početak i kraj datoteke i podataka koji se u njoj nalaze;
• dati nomenklaturu datotekama;
• pristup tim datotekama za čitanje;
• stvoriti nove datoteke i pohraniti izmjene koje su napravljene na prethodno postojećim tako da sadržani podaci imaju logičnu strukturu s kojom se može raditi;
• izvršavati kao programe one datoteke koje su izvršne;
• Održavajte strukturu imenika (mape).

Imamo i druge naprednije, a koje kroz povijest nisu uključivali svi datotečni sustavi, iako je trenutno rijedak onaj koji ih ne uključuje:

• atributi vlasništva i pristupa za određivanje tko ima datoteku i tko joj može pristupiti;
• kontrola verzija;
• šifriranje.

Vrlo je teško pratiti povijest datotečnih sustava, posebno gdje počinju. Bušene kartice već su imale neku vrstu osnovnog sustava datoteka, koji je označavao početne točke za programe i podatke unutar niza kartica.

Pojavom velikih velikih računala i skladištenje na magnetskim vrpcama, također je postalo neophodno imati sustav koji omeđuje gdje svaka stvar počinje i završava unutar traku kako bi se izbjeglo ručno premotavanje kako bi pogoni trake mogli automatizirati pristup datoteci potrebno.

To nije bio slučaj u kućnom 8-bitnom mikroračunalstvu, svijetu u kojem ste morali ručno premotavati trake kako biste pronašli početnu točku programa za učitavanje.

U vrijeme kada su se počele koristiti prve magnetske jedinice za pohranu podataka koje ne ovise o traci, već o površini za pohranu podataka, paradigma Korištenje pohrane mijenja se od sekvencijalnog do nasumičnog, a ovdje u igru ​​stupaju datotečni sustavi, budući da omogućuju organiziranje informacija na disku na strukturiran način.

Kako raditi sa sustavima datoteka

Ako se u ovom trenutku bilo koji čitatelj pita kako može raditi s ovakvim čudom koji vam omogućuje da radite sve gore navedene stvari, ne može biti jednostavnije: već jest rade.

Pod pretpostavkom da većina ljudi ne održava svoja računala i elektroničke uređaje te da nisu instalirali OS koje koriste (bilo da je to Windows ili macOS na računalu, ili Android ili iOS na pametnom telefonu ili tabletu), a da niti znaju formatirati pogone (koji se prodaju već formatirani), ne bi trebali brinuti o nečemu što je već napravio.

Datotečni sustav je pripremljen kada su pogoni formatirani, bilo tijekom instalacije operativnog sustava ili kada želimo izbrisati sve podatke koje imamo na ključu USB (flash pogon).

U potonjem slučaju, ono što ćemo provesti bit će gore spomenuti proces 'formatiranja'. Oblikujte, ili dajte Format, znači, upravo, pripremiti datotečni sustav da može primati datoteke, s čime u koje, i od trenutka kada proces formatiranja završi, možemo pohranjivati ​​datoteke on.

U nekim slučajevima moći ćemo odabrati koji ćemo datotečni sustav koristiti za neke jedinice, ovisno o softverskoj platformi koju koristimo:

Windows:

• mast: sa svojim uzastopnim revizijama, FAT12 i FAT16, to je također datotečni sustav korišten u drevnom MS-DOS-u i drugim DOS sustavima. Stvoren 1980., temeljio se na nepodržavanju značajki koje sada smatramo osnovnima, kao što su dugi nazivi datoteka.
• FAT32: uz VFAT, to je a evolucija od prethodnog koji ispravlja probleme poput dugih naziva datoteka, a također podržava veće kapacitete diskova. Još uvijek se koristi u vanjskim pogonima za pohranu (flash diskovi, memorijske kartice,…). Velika prednost ovog sustava je što ga podržavaju glavni operativni sustavi kao što su macOS i GNU/Linux uz Windows, tako da diskovi formatirani njime mogu djelovati za prijenos podataka između platforme.
• exFAT: Još jedna varijanta FAT datotečnog sustava, koju je stvorio Microsoft i optimiziran za korištenje na sustavima flash pohrane. Trenutno ga koriste platforme poput Androida.
• NTFS: datotečni sustav koji koristi Microsoft Windows od verzije NT 3.1, nasljednik HPFS-a koji je razvio IBM za OS/2. To je standard za Windows instalacije.

macOS:

• hfs: Predstavljen 1985. godine, uveo je stvari poput dugih naziva datoteka ili aliasa datoteka u kućnom mikroračunalstvu.
• HFS+: zamijenjeni su neki od nedostataka HFS-a koje je vrijeme otkrilo, poput podrške za veće datoteke (nešto neophodno u svijetu koji je počeo vidjeti filmove u računalnim datotekama), i formatirajte veće pogone veličina. Također je pridonio korištenju kodiranje standardizirani Unicode u sustav datoteka Mac.

GNU/Linux i drugi Unixovi:

• ext2: Datotečni sustav suštinski besplatnog operativnog sustava i, ovako, također se može naći besplatno unutar kernela Penguin sustava.
• ext3: dodan prethodnoj verziji sustav vođenje dnevnika, te je postao standard za Linux distribucije.
• ext4: optimizira potrošnju resursi i dodaje podršku za veće pogone i datoteke.
• Btrfs: Razvio ga je Oracle, nastoji prevladati ograničenja ext4, kao što je najveća veličina datoteka, iako još nije dosegao 'zrelu' verziju.
• ZFS: integrira uprave svezaka pored datotečnog sustava, stvari koje obično dolaze zasebno. Napravio ga je Sun Microsystems za Solaris, ali je na kraju stigao i do Linuxa.
• ReiserFS: s vođenje dnevnika kao značajka koja definira, njegova najnovija verzija je Reiser4. Također dopušta dinamičku promjenu veličine pogona s datotečnim sustavom montiranim na glavnom računalu i isključenim.