10 primjera dramskog teksta

A dramski tekst To je spis čija se razrada želi prikazati u a igra. Razlikuje se od drugih vrste tekstova čija je koncepcija namijenjena čitanju a ne tumačenju. Na primjer: Romeo i JulijaWilliama Shakespearea.

Ova vrsta teksta prikazuje sukobe likova koji se insceniraju korištenjem dijaloga, kroz koje se radnje odvijaju pred publikom. Mogu biti napisane u prozi ili u stihu, a prostor im je u funkciji strukturnog principa. Pored pripovijesti Ipak lirski, dramski tekst čini jedno od tri književne vrste suštinski klasici.

Dramski tekstovi obično sadrže dvije razine:

• glavni tekst. Sastoji se od dijaloga, monologa i priloga. The dijalozima između likova su glavni medij u kojem se odvija radnja. The monolozi Oni su usamljeni govor koji lik govori kako bi odražavao i izrazio svoje osjećaji. Dodaci su kratki komentari likova, koji nisu upućeni nijednom od sugovornika, već njima samima, a time i publici. Iznad svega izražavaju raspoloženja i tjelesne stavove.
• sekundarni tekst. Sastoji se od niza napomena, objašnjenja i naznaka vezanih uz inscenaciju prijavljenih radnji. Ova vrsta
  instagram story viewer
  dimenzije Zove se didaskalija. Postoje opće i posebne dimenzije. Prvi označavaju mjesto radnje, vrijeme, scenografiju, vanjski izgled likovi (odjeća, fizički izgled), pokreti likova, zvučni efekti i munja. Pojavljuju se u kurzivu i bez zagrada. Potonji mogu označavati intonaciju, gestu, pokret i mimiku koju lik mora izvoditi i isprepleteni su u dijalogu. Pojavljuju se u kurzivu i između zagrada.

• Vidi također: Drama

Obilježja dramskog teksta

• Struktura. Podijeljen sam na Uvod, čvor i ishod, kao i većina Narativni tekstovi. Imaju snažan odnos s dijalektikom, dok sukobi unutar dramskih tekstova napreduju u razmjeni pitanja i odgovora do rješenja.
• emiteri. Obuhvaća tri različita tipa izdavatelja: dramatičara, autora, glumce i redatelja.
• šifre. Nema pripovjedača niti opisa, već su činjenice predstavljene stavovima, gestama, dijalozima i monolozima koje likovi vode. U dramskom tekstu paralelno egzistiraju verbalni kod (riječ), neverbalni (scenografija, šminka, svjetla, zvuk) i paraverbalni (intonacija, pauze, naglasci).
• dijalozima. Ima drugačiji stil dijaloga od pripovijesti, jer je ime svakog lika uvijek napisano ispred parlamenta. Dijalozi moraju biti sintetički, izravni iu situaciji; moraju pokazati karakter lika kao i unaprijediti dramsku radnju.
• Likovi. Predstavlja imena likova na početku scene, koja su općenito redoslijedom pojavljivanja. U ovom trenutku obično se daje više informacija, kao što su dob, društveni položaj, odnos s drugim likovima itd.
• stranke. Dijeli se na činove, slike, scene; za razliku od pripovjednih tekstova koji se obično dijele na poglavlja.
• Cilj. Namjena mu je predstavljanje njegovog sadržaja javnosti.

vrste dramskog teksta

Postoje tri podvrste dramskog teksta par excellence: drama, tragedija i komedija.

• drama ili tragikomedija. Sastoji se od spoja elemenata tragedije i komedije, pa je riječ o hibridnom dramskom tekstu koji obnavlja velike dramske teme, ali predstavljene na laganiji način, realan i to na zabavan način.
• Tragedija. Oni predstavljaju likove s dubokim sukobima povezanim s velikim temama čovječanstva, kao što su ljubav, čast, smrt, osveta. Nastoji stvoriti katarzični učinak na primatelja, izlažući događaje s katastrofalnim završetkom.
• Komedija. U središtu su smiješne svakodnevne priče, čiji su sukobi prikazani s humorom, pretjerivanjem pa čak i podsmijehom. Publika se lako poistovjećuje s likovima komedije, a kraj je uvijek pozitivan za sve.
  

primjeri dramskih tekstova

1. fragment od Kralj Edip (429. pr. Kr C.), od Sofokla.

REFREN.- Mislim da ne misli ni na koga drugog, osim na onog koga ste pokušavali vidjeti prije nego što ste ga natjerali da dođe s terena. Ali tu je Jocasta koja bi to mogla bolje reći.
EDIP.- Ženo, znaš li onoga za koga smo maloprije htjeli da se predstavi? Je li on taj na koga misli?
YOCASTA.- A što je s onim što je rekao o slučajnoj osobi? Ne obraćaj pozornost, ne želiš se uzalud sjećati što je rekao.
EDIP.- Bilo bi nemoguće da ne otkrijem svoje podrijetlo s takvim pokazateljima.
JOCASTA.- Ne, bogami! Ako vas nešto brine u vašem vlastitom životu, nemojte to istraživati. Dovoljno je što sam ojađen.
EDIP.- Smiri se, jer čak i da budem rob, sin majke robinje već tri naraštaja, nećeš ispasti neplemenit.
YOCASTA.- Ipak, poslušaj me, preklinjem te. Nemoj to učiniti.
EDIP.- Ne bih te mogao poslušati da ne saznam jasno.
YOCASTA.- Dobro znajući što je za tebe najbolje, govorim.
EDIP.- Pa ono najbolje za mene već me dugo muči.
JOCASTA.- O nesretnice! Neka nikad ne saznaš tko si!
EDIP Hoće li mi netko ovamo dovesti pastira? Neka ova uživa u svojoj moćnoj lozi.
YOCASTA.- Ah, ah, nesretniče, jer od sada te jedino tako mogu zvati i nikako drugačije!

(Jokasta, vidno potresena, ulazi u palaču.)

1. Scena V iz zaseocima (1603), Williama Shakespearea.

HAMLET sam.

HAMLET.Oh! Kad bi se ova suviše čvrsta masa mesa mogla smekšati i likvidirati, rastopljena u pljuskovima suza! Ili Svevišnji neće okrenuti top protiv ubojice samoga sebe! Oh! Bog! Oh! O moj Bože! Kako sam umoran od svega, smatram užitke svijeta mučnim, neukusnim i ispraznim! Ništa, ne želim ništa od nje, to je neobrađena i gruba njiva, koja samo obiluje grubim i gorkim plodovima. Da se to dogodilo dva mjeseca nakon njegove smrti! Ne, ne toliko, još ne dva mjeseca. Taj izvrsni kralj, koji je uspoređivan s njim, kao sa satirom, Hyperion; tako ljubeći moju majku, da čak ni nebeski zrak nije dopustio da dopre do njenog lica smjelo. Oh! Nebo i zemlja! Zašto čuvam svoje sjećanje? Ona, koja mu je pokazala ljubav kao da su njegove želje rasle u posjedu. Pa ipak, za mjesec dana... Ah! Ne želim razmišljati o ovome. Krhkost! Imaš žensko ime! U kratkom roku od mjesec dana i prije nego što je razbila cipele kojima je, poput Niobe, okupana suzama, ispratila tijelo mog tužnog oca... Da, ona sama. Nebo! Divlja zvijer, nesposobna razuma i govora, pokazala bi trajniju tugu. Napokon se udala za mog ujaka, brata mog oca; ali ne više nalik njemu nego što sam ja poput Herkula. Za mjesec dana... očiju još crvenih od perfidnog plača, udala se. Oh! Zločinačka žurba! S tolikom ću marljivošću zauzeti incestuozni krevet! Niti je ovo dobro, niti može dobro proizvesti. Ali rastrgaj se na komade, srce moje, jer moj jezik mora biti potisnut.

1. Ulomak tablice II od Krvavo vjenčanje (1931), Federico Garcia Lorca.
   

(Ulaze u dijete. Ulazi LEONARDO.)

LEONARDO.- A dijete?
ŽENA.- Zaspao je.
LEONARDO.- Jučer nije bilo dobro. Noćima je plakao.
ŽENA.- (Veselo.) Danas je kao dalija. a ti Jeste li išli u potkivačevu kuću?
LEONARDO.- Odatle ja dolazim. Hoćete li vjerovati? Već više od dva mjeseca navlačim nove cipele na konja i uvijek mi otpadaju. Očito ih je iščupao kamenjem.
ŽENA.- A zar ga ne koristite puno?
LEONARDO.- Ne, jedva ga koristim.
ŽENA.- Jučer su mi susjedi rekli da su te vidjeli na rubu ravnice.
LEONARDO.- Tko je to rekao?
ŽENA.- Žene koje skupljaju kapare. Usput, iznenadio sam se. To si bio ti?
LEONARDO.- Ne. Što ću tamo, u toj suhoj zemlji?
ŽENA.- To sam i rekla. Ali konj je prštao od znoja.
LEONARDO.- Jeste li ga vidjeli?
ŽENA.- Ne. Moja majka.
LEONARDO.- Je li s djetetom?
ŽENA.- Da. (…)
LEONARDO.- (Ustaje.) Idem ga vidjeti.
ŽENA.- Pazi, spava.
SVEKRVA.- (Izlazeći.) Ali tko daje te trke konju? On dolje, ispružen, razrogačenih očiju, kao da je došao s kraja svijeta.
LEONARDO.- (Kiselo.) Ja.
SVEKRVA.- Oprostite; tvoj je.
ŽENA.- (Sramežljivo.) Bio je s mjeračima pšenice.
SVEKRVA.- Za mene neka pukne. (On sjedi.) 

(Pauza.)

1. fragment od Tko se boji Virginije Woolf? (1962.) Edwarda Albeeja.

Jorge: Ta se prilika ukaže jednom mjesečno, Marta. Navikao sam na to. Jednom mjesečno pojavi se Marta, neshvaćena, slatka djevojčica, djevojčica koja pod milovanjem ponovno cvjeta i više puta sam vjerovao nego što se želim sjećati, zašto ne; Želim misliti da sam idiot. Ali sad ti ne vjerujem... jednostavno ti ne vjerujem. Sada više ne postoji mogućnost da imamo minutu sreće... nas dvoje zajedno.
Marta (agresivno): Možda si u pravu draga. Između tebe i mene ne postoji mogućnost ništa... jer ti si ništa! WOW! Proljeće je počelo večeras na tatinoj zabavi! (S intenzivnim prijezirom, ali i s gorčinom). Sjedio sam tamo... gledao te... onda sam gledao muškarce oko tebe... mlađe... muškarce koji će postati nešto. Pogledao sam te i odjednom sam otkrio da više ne postojiš. U tom trenutku pukla je opruga! (Konačno slomljen! A sad ću to vikati s četiri vjetra, zavijat ću to, a što ćeš ti, baš me briga. I izazvat ću skandal kakav još niste vidjeli.
Jorge (vrlo smireno): Volim tu igru. Počnite i vidjet ćete kako ubijam poantu.
Marta (s nadom): Je li to izazov, Jorge?
Jorge: To je izazov, Marta.
Marta: Izgubit ćeš, draga.
Jorge: Budi oprezna, Marta... rastrgat ću te.
Marta: Nisi dovoljno muškarac za to...nemaš muda.
Jorge: Rat do smrti?
Marta: Do smrti.

(Nastane tišina. Oboje izgledaju kao da im je laknulo i da su ushićeni.)

1. Fragment epizode 1 Calderon (1973), Pier Paolo Pasolini.

ROSAURA: Te zavjese na prozorima! Kakve divne stvari! O takvim zavjesama možete samo sanjati!
Ja sam im strana: njihova cijena
Nije u mojim sjećanjima - ni u mojim običajima - 
Nije ni izdaleka u mojim mogućnostima!
I ovaj tepih, ovaj pod!
Sve ovo ne pripada meni, jer ne znam 
ni bogatstvo ni ono što je uz njega vezano.
ZVIJEZDA: -Rosaura, pokušaj mi sada pomoći: u svom razumu
nešto se slomilo, i, nažalost, počinje
provali i u moju. Ovaj naš dvojac je apsurdan.
Pokušajte se koncentrirati... Što ste noćas sanjali?
ROSAURA: Ništa nisam sanjala, jer OVO je san.
ESTRELA: Ali pošto znam da to nije san,
jer ja sam tvoja sestra i živjela sam
tvoja stvarnost sa mnom, neophodno je da pokušaš barem,
pretpostavimo, hipotezom da to nije san.
Simulirajmo igru.
ROSAURA: Kakvu igru?
ZVIJEZDA: Hajde da se pretvaramo da stvarno ne prepoznajete ovaj krevet,
u kojoj si se jutros probudio,
ni ja, tvoja sestra, ni ova kuća, zvana obitelj,
U šali, Zimski dvorac, i sve ostalo...
ROSAURA: -A onda?
ZVIJEZDA: Pretvaraj se pa pretvaraj da ništa ne znaš
svijeta u kojem si se jutros probudio i živiš;
i pretvarat ću se da ti moram objasniti kako stvari stoje...
ROSAURA: -I sve to u koju svrhu?
ZVIJEZDA: Zato što ti nitko nikada neće priskočiti u pomoć (…)!

1. Fragment prvog čina Jettatore! (1904), Gregoryja de Laferrerea.
   

djelovati prvi

Elegantna soba. Stol u sredini s časopisima i novinama. Kamin ili klavir na forumu lijevo. Sofa iznad foruma desno. upaljen luster

Yo

CARLOS. -Ajde Lucija... jednom zauvijek. Da ili ne?
LUCY. - Samo se ne mogu odlučiti, Carlos. A ako sam poznat?
CARLOS. – Ne budi smiješan... Što ti se može vjerovati? Sve je stvar trenutka.
LUCY. "Kad bi nas otkrili!"
CARLOS. – Ali nemoj misliti na to!… Nije moguće. Uvjeravam vas da nas neće otkriti. Zašto uvijek zamišljati najgore? Sve imam spremno. Enrique će vas čekati na uglu...
LUCY. – Nije mi do toga, Carlos… Bojim se…
CARLOS. “Pa, ono što vidim je da ti uopće nije stalo do mene.
LUCY. -Nemoj to govoriti. Znaš da to nije istina.
CARLOS. “Međutim, postoji dokaz.
LUCY. – Ako ne mogu voljeti nikoga osim tebe. Kao da nisi znao! (…)
CARLOS. „Hajde, Lucija, ne budi cura. Tražite izgovore da se prevarite. Čini se nevjerojatno, ženo! (Osjećaju se koraci.)
LUCY. „Evo dolazi mama. (Bježi ulijevo.)

1. Scena IV iz Kuća za lutke (1879), Henrik Ibsen.

prizor IV 

ELENA (Ulazi): Oprostite, gospođo... Postoji jedan gospodin koji želi razgovarati s odvjetnikom...
NORA: Mislite na direktora banke.
ELENA: Da, gospođo, direktoru; ali, pošto je doktor unutra..., nisam znala...
KROGSTAD (Predstavlja se): Ja sam, gospođo. (Helena izlazi. Cristina zadrhti, uznemirena je i okrene se prema prozoru.)
NORA (prilazi mu zbunjeno i tiho): Ti? Što se događa? Što imaš za reći mom mužu?
KROGSTAD: Želim s vama razgovarati o stvarima koje se odnose na banku. Imam mali posao tamo i čula sam da će nam tvoj muž biti šef...
NORA: Istina je.
KROGSTAD: Poslovna su pitanja, gospođo, ništa više od toga.
NORA: Onda se potrudi i uđi u ured. (Dočekuje ga ravnodušno, zatvarajući vrata predsoblja, a onda ide do kamina.)

1. Fragment prvog čina Koliko je važno zvati se Ernesto (1895) Oscara Wildea.

GRESFORD.- (Odlazi do sofe i klekne na nju.) Pa; I što u njemu posebno nalazite? Hoće li sve tete biti velike? Ima i malih... Računaš da sve tete moraju biti kao tvoje. Glupo je! Hajde, molim te, vrati mi tabakeru! (Lovi ARČIBALDA preko sobe.) 
ARČIBALDO.- Da. Ali zašto te teta ovdje zove stricem? "Sjećam se male Cecilije, sa svom njenom ljubavlju, njenog dragog ujaka Juana." Razumijem da ne postoji ništa što bi spriječilo tetu da bude mala; ali za tetu, ma koliko velika bila, da vlastitog nećaka zove ujakom mi je neshvatljivo. Također, tvoje ime nije Juan, već Ernesto.
GRESFORD: Ne, gospodine; ne zovem se Ernesto; Moje ime je Juan.
ARCHIBALDO.- Uvijek si mi govorio da se zoveš Ernesto. Svima sam te predstavio kao Ernesta. Odazivate se na ime Ernesto. Potpuno je apsurdno da poričeš da se zoveš Ernesto. Na tvojim je kartama. (Vadi jednu iz svoje torbe.) "ERNESTO GRESFORD, Albany, 4." Zadržat ću to kao dokaz da se zoveš Ernesto, ako mi to ikada pokušaš zanijekati, ili Susani, ili bilo kome. (Stavlja karticu u džep.) 
GRESFORD. – Pa kako bude; Moje ime je Ernesto u Londonu i Juan na selu; a tu tabakeru su mi dali na selu. Jeste li već zadovoljni?

1. fragment od djelovati bez riječi (1956.) Samuela Becketta.

LIK:
Čovjek. Uobičajena gesta: savijanje i rasklapanje rupčića.

SCENA:
Pustinja. Blještavo osvjetljenje.

AKCIJSKI:
Bačen posrćući s desnog okvira, čovjek posrće, pada, odmah ustaje, čisti se, razmišlja.
Zvižduk desni okvir.
Razmisli, izađi desno.
Odmah ga bacaju natrag na pozornicu, i on posrće, pada, odmah ustaje, čisti se, razmišlja.
Zvižduk lijevi okvir.
Razmisli, izađi lijevo.
Odmah ga bacaju natrag na pozornicu, i on posrće, pada, odmah ustaje, čisti se, razmišlja.
Zvižduk lijevi okvir.
Razmišlja, ide do lijevog okvira, staje prije nego što ga stigne, baca se nazad, spotiče se, pada, odmah ustaje, čisti se, razmišlja.
Malo drvo siđe s krila, smjesti se. Samo grana tri metra iznad zemlje i na vrhu tanki grozd palmi koji baca blagu sjenu.
Nastavi misliti. Zviždaljka u zrak.
Okrene se, ugleda drvo, zamisli se, ide prema drvetu, sjedne u hlad, gleda svoje ruke.
S krila se spuštaju krojačke škare, zaustavljaju se ispred stabla na metar od zemlje.
Nastavlja gledati svoje ruke.
Zviždaljka u zrak. (…)

1. Fragment četvrte scene iz Tramvaj zvan želja (1948.) Tennesseeja Williamsa.

BLANCHE (odlazi do naslona stolice i zatim prilazi Stelli): -Ono o čemu pričaš je brutalna želja... jednostavno... Volio bih... kako se zove onaj drndajući tramvaj koji bučno juri kroz kvart, jednom uskom ulicom pa drugom...
STELA: Zar nikad nisi putovao u njemu?
BLANCHE: -Taj tramvaj me dovezao ovamo... Gdje sam suvišna i gdje me je sram biti.
STELA (korakne ulijevo): Dakle... ne misliš li da je tvoj izgled nadmoći malo loš?
BLANCHE (za njom i zaustavlja je, tjerajući je da se okrene): -Nisam niti se osjećam superiorno, Stella. Vjeruj mi. Nema toga! Ovo se samo događa. Vidim ovakve stvari. S muškarcem kao što je Stanley, možeš izaći... jednom... dvaput... triput kad imaš vraga u tijelu. Ali... Živi s njim! Imajte dijete s njim!
STELA: - Rekla sam ti da mi se sviđa.
BLANCHE (pravi korak udesno): Onda drhtim za tebe! Jednostavno...strepim za tebe!
STELA (odlazi do fotelje, sjeda i stavlja bočicu s lakom za nokte koja joj je nadohvat ruke na namještaj): -Ne mogu ti pomoći da drhtiš ako inzistiraš na drhtanju! (Pauza. Čuje se zvižduk i tutnjava vlaka koji se približava.)

Interaktivna vježba za vježbanje

Slijedite s:

• dramske pjesme
• kratke predstave
• Sinopsis Hamleta
• Narativni tekst

Reference

• Roman Calvo, N. (2003). Čitati dramski tekst. Od teksta do inscenacije. Mexico D.F., Uredništvo Pax Mexico.
• "dramski tekst" u Wikipedia.
• "dramski tekst" u EcuRed.