Važnost živih bića

Roberta Alessandra Pedrasoli
Diploma biomedicine

Sva živa bića, od bakterija do čovjeka, važna su za održavanje ekološke ravnoteže. Iako, pojedinačno govoreći, svaki ima svoju specifičnu funkciju i vrijednost u ulozi koju ima u okruženju; uklanjanje bilo koje vrste iz prirode može izazvati niz problema.

U osnovi, moguće je da planet "postoji" bez prisustva ikakvog živog bića, ali ovo postojanje postoji svele bi se na nakupinu vode, zemlje i kamenja koje ne rastu, ne umiru, jednostavno su tu podložne vrijeme. Za postojanje života neophodan je život kao takav, a to se upravo odražava na živa bića.

Živo biće je definirano kao ono koje ima:

– Struktura koju organizira jedna (jednostanična) ili više (višestanična) stanica;
– Karakterističan kemijski sastav kojeg čini mali udio organskih tvari zajedno s anorganskim tvarima;
– Energetski metabolizam neophodan za vitalne funkcije;
– Rast stanica;
– Razmnožavanje i nasljeđivanje;
– Odgovor na različite podražaje;
– Sposobnost razvoja i prilagodba na okoliš.

Možemo reći da postoji nezamisliv broj živih bića, a među tisućama za koje znamo postoji i potreba da se klasificiraju kako bi se olakšalo njihovo proučavanje, što održava hijerarhijsku liniju na temelju the karakteristike zajedničke strukturne i anatomske karakteristike svake skupine (Domena – Kraljevstvo – Tip – Razred – Red – Obitelj – Rod – Species) i koristi znanstveni naziv za pojednostavljenje prepoznavanja vrsta bilo gdje u svijetu. svijet.

Važno je napomenuti da je najčešći danas prihvaćeni oblik klasifikacije prema kraljevstvu, koji se sastoji od pet velikih skupina: Monera - Protista - Fungi - Plantae - Animalia.

Kao što smo već rekli, život je neophodan da bi život postojao, a početak svega, znanstveno govoreći, datira od nastanka Zemlje. primitivne, a time i organske molekule koje su zajedno s nizom vjerojatnih ili nevjerojatnih kemijskih reakcija omogućile pojavu prvog bića živ. Ovaj skok iz kemijskog svijeta u biološki svijet nije sasvim jasan, ali poznato je da tisuće milijuna godina za evoluciju do oblika života najbližeg onome koji danas poznajemo s Homo sapiensom kao protagonista.

Odnos između živih bića

Da bismo razumjeli koliko su živa bića važna jedni drugima, bilo zbog upotrebe ili zbog biološke nužnosti, moramo shvatiti da Održavanje života ostvaruje se složenim skupom neživih elemenata (voda, sunce, hranjive tvari) i živih elemenata dobivenih u priroda.

Kao primjer ovog odnosa, analizirajmo biljke koje su bitne za svaki ekosustav. Biljke su hrana za brojne životinje, a istovremeno imaju sposobnost da proizvode vlastitu hranu iz procesa čiji rezultat uključuje oslobađanje kisika u atmosfera. Životinje trebaju kisik (troše ga disanjem) koji se koristi za održavanje životnih procesa. Proizvod životinjskog disanja je ugljični dioksid, gorivo koje biljke apsorbiraju tijekom dana kako bi izvele proces fotosinteza. I tako jedno pridonosi životu drugoga.

Ekološka neravnoteža i izumiranje

Godina 2020. iznijela je na vidjelo raspravu o rizicima grabežljivog korištenja prirode i njegovim posljedicama. Mogućnost da je virus COVID-19 nastao ljudskim kontaktom s domaćim šišmišima koji žive u netaknutim špiljama upozorenje je da je ekološka neravnoteža među svojim brojnim negativnim učincima, može olakšati pojavu novih bolesti, pokazuje nam važnost gledanja na prirodu kao na ekspanziju vlastitog Dom.

Kada ga koristimo na vrlo invazivan način ili uništavamo životinjsko stanište, pokrećemo ciklus promjene čije posljedice mogu biti izumiranje vrste koja ne predstavlja samo gubitak od biološka raznolikost ali utječe na cijeli lanac bioma u koji je umetnut. Možemo reći da je jedna životinja manje jedna manja raznolikost hrane za drugu i posljedično deregulira ovaj biom, koji To može dovesti do izumiranja ili pretjeranog rasta druge vrste i malo po malo sve se pretvara u klupko snijeg. Vrijedno je napomenuti da nije zato što izumiranje nije vidljivo utjecalo na a okoliš u pitanju da će sve biti isto. Ne mogu se sve posljedice unaprijed predvidjeti i, u najboljem slučaju, imamo tužan gubitak genetskog nasljeđa i, u pesimističnijem scenariju, pandemiju.

Druga mogućnost je promjena staništa kako bismo mogli preživjeti ovo uništavanje okoliša i opet imamo cijeli lanac zahvaćen promjenama u prehrambene navike, širenje među ljudima pojedinačnih bolesti u prirodi i opet u lošem scenariju oslobađanje pandemije.

Očuvanje života svih živih bića ključno je za opstanak ljudskih bića i što se prije ovo razumijevanje proširi, to bolje za sve.