Važnost napada u Oslu i na otoku Utoya 2011

Alsina González
Novinar specijalist i istraživač

Suočeni s terorističkom prijetnjom, u svijetu više ne postoje mjesta koja možemo smatrati sigurnima; zemlja tako tiha i osamljena poput Novog Zelanda bila je meta (u ožujku 2019.) užasnog terorističkog napada krajnje desnice na dvije džamije. Tko bi prije samo nekoliko desetljeća rekao da bi se ovako nešto moglo dogoditi.

Isto vrijedi i za tradicionalno miroljubivu zemlju poput Norveške, čiji je mir 2011. godine poremećen gnusnim napadom.

Napadi koji su se dogodili u Oslu i na otoku Utoya 22. srpnja 2011. bili su nasilne akcije koje je izveo krajnje desničarski "vuk samotnjak".

Anders Behring Breivik, što je ime osobe koja je počinila masakre, rezultat je brak koji se razveo kad je imao godinu dana, a majka ga je - koja je dobila skrbništvo nad njim - maltretirala.

Vjerojatno ova faza njezina života objašnjava njezin militantni antifeminizam, kao i a otvoreno nadmoćan i prkosan, kao mehanizam samozaštite od počinjenih zlostavljanja za njezinu majku.

Već u vrlo mladoj dobi neki psiholozi koji su ga ispitivali vidjeli su u njemu naznake psihičke nestabilnosti koja bi mogla dovesti do opasnog ponašanja.

Paradoksalno, tijekom puberteta pokazao je duboko zanimanje za urbanu kulturu hip hop, koji je nevjerojatno otvoren kada je riječ o pitanjima kao što su orijentacija spolnosti ili rase, što će kasnije Breivik odbaciti.

Njegovi kolege studenti ga opisuju kao vrlo inteligentnu i snažnu osobu, koja se brinula čak i za one koji su bili zlostavljani.

U 21. godini počeo je raditi u tvrtki čije je ime nepoznato široj javnosti, u službi za korisnike putem telefona. Njegovo ponašanje je opisano kao ljubazno prema ljudima kojima je služio.

Što se dogodilo s prijateljskim Breivikom da postane ubojiti Breivik?

Njegov točan put je nepoznat, iako nije nerazumno misliti da je budući terorist, već u nastajanju, krenuo skrivenim putem ostatku svijeta, radikalizirajući se iz početak 90-ih preko internetskih foruma.

Njegov ego mogao je odigrati ulogu, budući da se Breivik ne bi želio suočiti sa svojim nastajanjem svjetonazor s drugim različitim i dijametralno suprotnim pogledima koji su ga mogli natjerati da posumnja u svoje uvjerenja.

Početkom novog tisućljeća već je mogao misliti na izvođenje napada, kako će kasnije izjaviti tijekom suđenja.

Također je potvrdio da je već u to vrijeme promovirao vlastiti posao s navedenim ciljem na umu, koji omogućio mi je da uštedim dovoljno za kupnju oružja i materijala potrebnog za proizvodnju eksploziva.

Dobiven je s oružjem legalnim u Norveškoj, pištoljem i puškom, uz predočenje dvije dozvole streljačkog i lovačkog kluba.

Farma koju je posjedovao omogućila mu je kupnju potrebnog materijala za proizvodnju eksploziva.

22. srpnja 2011. bomba s umjetnim gnojivom eksplodirala je ispred ureda švedskog premijera u Oslu, ubivši osam ljudi.

Ovo je bio tek početak; Breivikov makijavelistički um predvidio je napad u dvije faze, iskoristivši činjenicu da će sigurnosne i pomoćne snage biti zauzete bombom u središtu glavnoga grada.

Samo nekoliko sati kasnije, predstavljajući se kao policajac, ukrcao se na naoružani trajekt koji ga je odveo na otok Utøya, gdje se toga dana održavao kamp mladih Laburističke stranke norveški.

Koristeći se izlikom da izvještava upravo o eksploziji, a zadržavajući svoju ulogu čuvara zakona, Breivik je oko sebe okupio mlade. Bila je to smrtna zamka.

Nakon što je otvorio vatru, terorist je ostavio trag od još šezdeset i devet leševa, kako bi se pridodalo osam ljudi koji su već izgubili živote u eksploziji u Oslu.

Neke od žrtava imale su čak 14 godina. Breivik je uhićen sat i pol nakon što je počeo pucati.

Nakon njegova uhićenja izašao je manifest koji je objavio na internetu, au kojem je ponovio teze vezane uz rasizam i bjelački supremacizam.

Među njima je, na primjer, da su zapadno društvo i način života ugroženi zbog useljavanja i to iz muslimanskih zemalja.

Također je za to okrivio političke stranke ljevičari, poput norveških laburista koji su bili meta njegovog napada.

Također je okrivila feminizam za koji je tvrdila da je uništio zapadnjački način života.

Breivik je u ljeto 2011. osuđen na 21 godinu zatvora.

Tijekom suđenja, koje je imalo dubok utjecaj ne samo u Norveškoj, već iu cijelom svijetu, prkosio je u svakom trenutku, izvodeći čudan ritualni pozdrav na početku svake sjednice i ne priznajući autoritet suda.

Gledajući unatrag, a kako bi naglasio svoje odbijanje da prizna autoritet suda, odbio je uložiti žalbu na kaznu. A već u zatvoru deklarirao se kao nacionalsocijalist i sljedbenik suvremene reinterpretacije religija klasični norveški.