Primjer subjektivnog pripovijedanja

Pozvan je subjektivno pripovijedanje pripovijedanju u kojem je pripovjedač izravni dio pripovijesti i događaja, u ovom pripovijedanju pripovjedač izlaže činjenice onako kako sudjeluje, a ne kao netko tko im svjedoči.

Mora se razlikovati od objektivno pripovijedanje, gdje pripovjedač prigovara, odnosno ističe i objašnjava nešto što vidi, ali u čemu ne sudjeluje.

Primjer subjektivnog pripovijedanja:

Primjer 1, natpis:

Škola

Danas sam upisao pripremnu školu, mama me pratila. To mi je zapravo bila vrlo teška okolnost, jer sam morao proći niz postupaka i čekati u redu samo da bih se mogao registrirati.

Prvo što sam morao je ovjeriti dokumente koje mi je majka dala u mapu, morao sam ponijeti rodni list, svjedodžbu iz srednje škole i kopiju svakog od njih, trebao mi je i dokument kojim bih dokazao da sam radio prijemni ispit, pa je majka donijela onaj koji nam je dan kad sam radio ispit.

Satima smo čekali u redu, mislim da je bilo tri ili četiri, ali najviše mi nedostaje ono što je moje Mama bi bila tako mirna, samo je izvadila svoje pletivo i počela plesti na stolicama koje su postavili.

U čemu sam bio očajan, jedva je mogla napredovati u poslu, ali napokon sam pronašla rješenje, izvadila sam mobitel i otvorila jedan od najsmješnije igre koje sam instalirao, ali usred igre zazvonila mi je društvena mreža i počeo sam razgovarati s prijateljima koji su bili u redu i nisu mogli napustiti svoje mjesto.

Razgovarali smo i nismo znali da će mnogi od nas ući u istu školu, ali bilo je sigurno da Ne bismo bili u istim sobama, ali u stvarnosti nas nije bilo briga, jer bismo se sreli opet.

Sad smo pred ulaskom u ured, a postupak je bio vrlo brz, jer je u osnovi plaćao registraciju i dostavljao dokumente.

Napokon ćemo otići kući, ali zapravo ovaj je dan bio vrlo naporan, ali uspio sam ga nositi sa svojim mobitelom.

Primjer 2, nogometna utakmica:

Utakmica

Napokon je nedjelja i svi smo otišli na teren odigrati nogometnu utakmicu, ali problem je započeo jakom kišom koja je poplavila teren, ostavivši veliku močvaru.

Ali strast za igrom bila je jača i na kraju smo počeli igrati po planu, formirali smo sastav i započeli utakmicu, protivnici su vadili, ali smo vratili loptu.

Dvojica napadača uspjeli su doći do lopte do vrata, ali na bokove smo morali smjestiti loptu u to područje.

Napokon nam je udarac iz kuta donio prednost, koju smo uspjeli održati tijekom prvog poluvremena, sada u drugom koji dobivamo drugi pogodak, dok je lopta iskliznula iz ruku protivničkog vratara i ja sam je bez ikog stavio u gol uznemiriti.

Napokon smo postali blatni od glave do pete, ali sa slavom u našem timu.

Bilo je spektakularno.

Primjer 3, napad:

Kad smo napustili školu, moji školski kolege i ja mogli smo vidjeti kako su opljačkali trgovinu brze hrane, ali to nije bio slučaj. Jedino što se dogodilo, jer sam imao rizičnu ideju da se sakrijem iza lisnatog grma i snimam telefonom na napadač.

Kamera mog telefona ima veliku razlučivost i uspio sam zabilježiti lica napadača, kao i registarske tablice vozila.

Kad je policija stigla, nisu mogli identificirati napadače, kao ni činjenicu da su privredne komore i ulica odvojene ili prekinute.

Kad sam saznao, dao sam snimku agentu koji je rekao da će on biti glavni, a on ju je pažljivo pogledao, rekao mi je da Nisam mogao vratiti svoj telefon, već da nazovem svoje roditelje kako bi mogli upravljati mojom izjavom i mogli je povratiti telefon.

Prvo što sam zapravo učinio bilo je da sam ga prebacio u svoj oblak kako bih imao kopiju i napustio seanse, jer sam znao da će mi oduzeti telefon, a kad su mi roditelji vratili telefon i Izjavio sam da su već uhitili krivce iznoseći ih u ministarskoj agenciji, gdje je otkriveno da su to bivši zaposlenici koji su odlučili ukrasti plaće drugima radnici.

Kod kuće sam mogao pažljivo promatrati snimku i jasno sam mogao vidjeti lica ljudi koji su krali, ali odlučio sam da ih ne objavim i pokažem roditeljima.

Napokon sam nagrađen za snimanje, ali roditelji su me sankcionirali zbog nepotrebnog rizika jer su bili naoružani.

U školi smo moji školski drugovi i ja bili poznati jedan dan, nešto što ćemo svi dugo pamtiti.