Primjer novinarstva: Članak

Članak analizira i ocjenjuje vijesti; to su pažljivo napisali stručnjaci. Bavi se najrazličitijim temama: znanstvenim, filozofskim, književnim itd. Općenito je duga oko 600 riječi. Dobar kolumnist izražava svoja mišljenja, kao suradnik u novinama, o različitim dnevnim problemima - nacionalnim i međunarodna ^ -, ili o bilo kojem drugom pitanju po vašem izboru, na kulturan, jasan, precizan, dostupan način i uz strogu ispravnost osuda. Baš kao što to čini urednički urednik, iako nakratko.
Ispod članka napominjem članak "Jezični problemi, sučeljavanje u Meksiku" Agustína Yáñeza, koji se pojavio u Excelsioru 7. prosinca 1974.
"Slučajnost rezolucija usvojenih nedavnom Nacionalnom skupštinom meksičkog kulturnog seminara o očuvanju spomenika kulture jezik kao vrhunsko kulturno dobro s onima dvaju Encuentrosa koji su se, u organizaciji Meksičke akademije, održavali u Meksiku god. prošlost; S druge strane, jednoglasni promišljeni komentari čuti tijekom nedavnih putovanja u zemlje Kariba i Južne Amerike gdje su emitirana oba programa, navode nas da ih se sjetimo i koristimo pod stijegom najvećeg kulturnog dobra: jezika našega, nositelja naših najspremnijih mentalnih predodžbi, naših najskrivenijih emocionalnih pokreta i otvorenih izjava o Htjeti.

Motivativno je serija Susreti započela s ključnom temom svake kulture: jezikom.
Ogromna ekumena jezika kojim govori 260 milijuna muškaraca bila je zastupljena u različitim okvirima, i za razliku su se tražili ekspresivni glasovi zbog geografskih, povijesnih, političkih i sociološki.
U dijalogu su sudjelovali Dámaso Alonso, direktor Španjolske akademije; Germán Arciniegas, iz Kolumbije; Atil Dell Oro Maini, iz Argentine; Aurelio Tió, iz Portorikana; Samuel Arguedas, iz Kostarike. Zbog slučajnih razloga, Emeterio Barcelón i Ángel Hidalgo s Filipinske akademije, niti Arturo Uslar Pietri iz Venezuele, nisu prisustvovali gosti koji su obećali da će prisustvovati.
Mnoštvo je pitanja teklo živahnom, fluvijalnom spontanošću, skakutalo je s jednog na drugo, ustrajno ih kružilo, širilo, žurilo:
- Teži li nas jezik koji nas je ujedinio da nas dijeli?
- Je li španjolski jezik u opasnosti?
- Nedostaci u Općem rječniku španjolskog jezika.
- Je li jezik djelo ljudi, književnika, akademika? "Zašto mladi ljudi izmišljaju vlastiti jezik?"
"Čemu služe akademije?"
- Kakva bi trebala biti nastava španjolskog jezika?
Najopćenitije od prethodnih pitanja pokreće jedinstvo i raznolikost jezika te suvremene rizike španjolskog govora. Evo zbroja mišljenja sudionika:
- Mnogo je opasnosti koje prijete jeziku; ali ima toliko vitalnosti da se može stoljećima trijumfalno s njima suočiti. Neposredna opasnost koju moramo s humorom i zadovoljstvom promatrati jest opasnost od rasta našeg leksikona, koji život zahtijeva: imenice, znanstvene i tehničke riječi, glagoli. (Dámaso Alonso.)
- Više nego što nas razdvaja, španjolski jezik, danas kao i jučer, ujedinjuje. (Germán Arciniegas.)
—U svojim temeljnim strukturama naš je jezik jedan te isti, uključujući one koji ga koriste širom širine španjolskog poluotoka; španjolsko-američkih nacija, Filipina i sefardskih krajnosti. Naravno, postoje riječi, idiomi, izražajne nijanse, različiti sintaktički oblici ne samo od zemlje do zemlje, čak i regionalni, kao u španjolskim provincijama ili od sjevera do juga u Meksiku; pa čak i u društvenim slojevima istog grada. Dodajte danas da se ne samo španjolski, već i svi živi jezici svijeta koriste kao oružje protesta, da se iskrivljuju, pokušavajući time proglasiti želju medija bez presedana, što podrazumijeva suštinsku promjenu izraza lingvistika. (Agustín Yáñez.)
Ne samo današnja mladost, nego i hermetičke skupine svih vremena pokušavaju govoriti ekskluzivnim jezicima navodno tajanstveni 'ili pedantni / Nijedan nije rizik, jer osim što su sektorski, oni prolaznost.
Jezik se rađa iz naroda, prolazi kroz infiltraciju, pronalazi fiksaciju pod sankcijom pisaca, govornika, političara, ljudi raznih profesija. Problem ne bi postojao da je riječ o jednoj nacionalnosti; ali kad je riječ o raspršenom govoru u dvadeset gradova, raznolikim u više regija, uglavnom pod poplavom izražajnih potreba sentimentalan, naizgled neprenosiv s uma na um, kako arhaični jezik mora biti pokoren kako bi služio našim današnjim zahtjevima, osobno? "