Primjer nomenklature anorganskih spojeva

The nomenklatura anorganskih spojeva: Anorganski spojevi su kombinacije kemijskih elemenata koji kao proizvod imaju molekule u kojima se nalaze kombiniraju većinu kemijskih elemenata, ali oni nemaju za temelj svoje glavne građe atome ugljik. To ne znači da ne postoje anorganske molekule s ugljikom, već da one nemaju svojstva organskih molekula.

Kroz povijest su mnoge tvari dobivale različita imena, od kojih su neka potrajala do danas. To je slučaj, na primjer, sa tvari poznatom kao salfumán, slani alkohol, morska kiselina ili muriatska kiselina. Tvar koja je poznata od davnina, imala je razne namjene i razna imena.

Suočeni s ovom raznolikošću imena kemijskih spojeva i molekula i potrebom da se objedinjena pravila korisna svim znanstvenicima, akademicima, studentima i industrijalcima, 1919 IUPAC (Međunarodna unija čiste i primijenjene kemije: Međunarodna unija čiste i primijenjene kemije), koja je tijelo zaduženo za utvrđivanje imena i simboli kemijskih elemenata, kao i za standardizaciju imena molekula i spojeva kemikalije.

IUPAC je priznao dva sustava za imenovanje anorganskih kemijskih spojeva, koji se danas koriste zajedno s tradicionalnim sustavom.

Tradicionalna nomenklatura:

To je najstariji sustav, trenutno se uglavnom koristi u trgovini i nekim tradicionalnim industrijama. Pomoću nekih sufiksa označite razliku između tvari koje se sastoje od istih elemenata u različitim kombinacijama, koristeći sufiks –oso za donje valencije i –ico za više visoko.

• Primjer: FeO: željezov oksid; Vjera₂ILI₃: Željezni oksid; Vjera₃ILI₄: Željezo-željezni oksid.

Dionička nomenklatura:

Naširoko korišten tijekom većeg dijela 20. stoljeća, koristi rimske brojeve za identificiranje spojeva sličnih struktura u kojima neki elementi reagiraju s različitim valencijama.

• Primjer: FeO: željezov (II) oksid; Vjera₂ILI₃: Željezni (III) oksid; Vjera₃ILI₄: Željezni oksid (II, III).

Stehiometrijska nomenklatura:

Stehiometrijska je nomenklatura najnovija i ona koja se uglavnom koristi među istraživačima i akademicima, budući da ima jednostavniju strukturu upotrebom numeričkih prefiksa koji označavaju broj atoma ili iona svake tvari u molekula.

• Primjer: FeO: željezov oksid; Vjera₂ILI₃: di željezni trioksid; Vjera₃ILI₄: Tri-željezni tetraoksid

Pisanje kemijskih formula.

Kao dio nomenklature, pisanje kemijske formule spoja mora biti napisano slijedeći određeni redoslijed elemenata, a njegovo čitanje također slijedi pravilo.

Najprije se napiše najviše elektropozitivnih elemenata, a na kraju elementi ili radikali koji djeluju s elektronegativnom valencijom.

Primjer: U slučaju vodika, kada se on kombinira s nemetalom da bi stvorio kiselinu, on ima pozitivnu valenciju, dok nemetal ima negativnu valenciju. Dakle, prvo će biti napisan simbol za vodik, a zatim simbol za klor: H⁺ + Kl^– = HCl.

U slučaju hidrida, vodik djeluje s negativnom valencijom, a metal ima pozitivnu valenciju, pa će se prvo zapisati metalni element, a zatim vodik: Na⁺ + H^– = NaH

U slučaju radikala, poput Oksihidril radikala (–OH), uvijek djeluje s negativnom valencijom, pa će na kraju formule biti zapisano: Na⁺ + OH^– = NaOH

Način čitanja vrši se zdesna nalijevo, odnosno element ili radikal elektronegativni daje vrstu spoja u pitanju, a pozitivni radikal komponentu to utječe. U slučaju kiselina, naziv se daje prema svojoj strukturi, pa prema tom pravilu dobiva ime po elementu negativni elektro ili kiselina, bit će točni oblici, iako je poželjno da se to imenuje kiselina, s završetkom –Hidric. U gornjim primjerima spojevi će imati sljedeća imena:

HCl = klorovodik i klorovodična kiselina (ovo treba koristiti po mogućnosti).
NaH = natrijev hidrid.
NaOH = natrijev hidroksid.
U slučaju soli.
FeCl₃ = Željezni klorid (tradicionalni), Željezni II klorid (Zaliha), željezni triklorid (stehiometrijski).

10 Primjeri nomenklatura anorganskih spojeva:

1. H₂SW₄ (2 vodikova atoma + sulfatni ion [SO₄])
Tradicionalna nomenklatura: ulje Vitriol, alkohol Vitriol, sumporna kiselina.
Temeljna nomenklatura: sumporna kiselina.
Stehiometrijska nomenklatura: sumporna kiselina.

2. Cu₂SW₄. (2 atoma bakra + sulfatni ion).
Tradicionalna nomenklatura: vitriol, bakreni sulfat.
Temeljna nomenklatura: Bakreni sulfat I.
Stehiometrijska nomenklatura: dikobre sulfat.

3. Cu₂SW₄. (2 atoma bakra + sulfatni ion).
Tradicionalna nomenklatura: vitriol, bakreni sulfat.
Temeljna nomenklatura: Bakreni sulfat I.
Stehiometrijska nomenklatura: dikobre sulfat.

4. CS₂. (atom ugljika + 2 atoma sumpora).
Tradicionalna nomenklatura: ugljikov sulfid.
Osnovna nomenklatura: ugljikov sulfid.
Stehiometrijska nomenklatura: ugljikov disulfid.

5. NaOH. (atom natrija + hidroksilni ion).
Tradicionalna nomenklatura: Kaustična soda, natrijev hidroksid.
Osnovna nomenklatura: natrijev hidroksid.
Stehiometrijska nomenklatura: natrijev hidroksid.

6. Ba (OH)₂. (atom barija + 2 hidroksilna iona).
Tradicionalna nomenklatura: barijev hidroksid.
Osnovna nomenklatura: barijev hidroksid.
Stehiometrijska nomenklatura: barijev dihidroksid.

7. CuOH. (atom bakra + hidroksilni ion).
Tradicionalna nomenklatura: Kupros hidroksid.
Osnovna nomenklatura: bakarni hidroksid I.
Stehiometrijska nomenklatura: bakar hidroksid.

8. Cu (OH)₂. (atom bakra + 2 hidroksilna iona).
Tradicionalna nomenklatura: bakarni hidroksid.
Osnovna nomenklatura: bakar hidroksid II.
Stehiometrijska nomenklatura: bakar dihidroksid.

9. AuOH. (atom zlata + hidroksilni ion).
Tradicionalna nomenklatura: Sivi hidroksid.
Osnovna nomenklatura: zlatni hidroksid I.
Stehiometrijska nomenklatura: zlatni hidroksid.

10. Au (OH)₃. (atom barija + 3 hidroksilna iona).
Tradicionalna nomenklatura: aurični hidroksid.
Osnovna nomenklatura: zlatni hidroksid III.
Stehiometrijska nomenklatura: barijev trihidroksid.