Koncept u definiciji ABC

Ako govorimo o tajnoj policiji, pritvornim i internacijskim centrima i kaznama populacija disident, većina nas ima tendenciju razmišljati u nacističkom Gestapu i zloglasnim koncentracijskim logorima.

Međutim, Staljinov SSSR bio je taj koji je najviše i najbolje koristio te prisilne alate za kontrolu, zastrašivanje i kažnjavanje vlastitog stanovništva i riješite se neistomišljenika, s NKVD-om / KGB-om i s nizom logora i zatočeničkih centara čije bi ime ušlo u povijest: Gulag.

Ime Gulag na ruskom znači Glavna uprava za popravne logore i kolonije, i nazvao niz kaznenih kolonija uspostavljenih na cijelom teritoriju Sovjetski Savez u koji su slani zatvorenici osuđeni za sve vrste zločina, ali prije svega disidenti političari.

Ovaj posljednji aspekt, kažnjavanje neslaganja politika, po čemu je sustav Gulag najpoznatiji na Zapadu.

U Carskom Ruskom Carstvu već je postojala široka mreža zatvora i prisilnog rada (komunisti oni su to dobro znali, jer su to neki i osobno iskusili), koji je usvojio i ojačao sovjetski režim.

Dolazak Staljina na vlast dao je novi zamah ovoj mreži; Gulag je stvoren 1930. godine kao rezultat opsesivne paranoje "crvenog cara", a raspušten je 1960. (sedam godina nakon njegove smrti).

Prvo i najbolje svjedočenje o Gulagu zavještao nam je ruski književnik Aleksander Solženjicin u djelu Arhipelag Gulag.

Izrađeno na temelju iskustvo osoblje Autor U obliku neovisnih pripovijesti između njih, držalo se u tajnosti sve dok nije objavljeno 1973. na Zapadu (konkretno u Francuskoj; sastavljen je između 1958. i 1967.).

U ovom radu Solženjicin naglašava da je čitav sustav Gulaga postavljen da istjeruje strahove režima, umjesto da kažnjava stvarne. kriminalaca, i da je jednom zatvorenik (nakon što ga je mučio kako bi priznao što su htjeli politički policajci) ušao u sustav, on je bio lišen sve ljudskosti i natjeran da postane zviždač i nepovjerljiv, tako da su ljudske veze prekinute s ostatkom zatvorenici.

Stoga je dehumanizacija i ulijevanje straha kako bi zatvorenici postali "dobri građani" prema konceptu režima, bila svrha cijelog sustava koncentracije.

Solženjicin je također svjedočio o nejedinstvu između običnih i političkih zatvorenika te o neredima u nekom središtu Gulaga.

Uistinu, u središtima Gulaga postojalo je određeno anarhijabudući da stražari (koji su često zlostavljali zatvorenike) nisu marili za unutarnje borbe, pa je na kraju vladao zakon najjači.

U nekim od ovih logora za prisilni rad zatvorenici su pokušavali nerede, neki su čak i privremeno uspjeli.

U logorima Gulag zatvorenici su bili prisiljeni raditi za državu.

Infrastrukture SSSR-a tako su izgrađene ovim ropskim radom, tako da je država to platila održavanje s onim što sam spremio za njegovu upotrebu.

Brojne su i smrtne slučajeve u Gulagu, posebno u razdoblju Drugog svjetskog rata.

Zanimljivo je da su u istom razdoblju pušteni i mnogi zatvorenici koji su bili u ovom sustavu, ali samo biti uokviren u bataljone zatvorenika koji su poslani na front kako bi se koristili kao pravo "meso od Kanjon".

Nakon Staljinove smrti sustav Gulag olabavio je svoju praksu.

Toliko da je od 1953. broj puštenih zatvorenika rastao, iako se broj dolaznih zatvorenika nije smanjivao, već upravo suprotno. Sjetimo se da je SSSR još uvijek bio totalitarna država i da su zatvorenici iz razloga savjest bili su česti.

Iako je Gulag službeno prestao postojati 1960. godine, njegovo sjećanje nije izblijedjelo, tako da se sada taj izraz promijenio u denominirati u kolektivnoj mašti bilo koju organizaciju ili prostor koji nameće drakonske mjere kontrole, poput Koreje Sjeverno.

Dakle, navodi se gulag Sjeverne Koreje u odnosu na policijsku državu koja ima svoje građane zatvorene u onome što stvarno završava kao zatvor.

Fotografije: Fotolia - Jegas Ra / Afrutin / A_Mikhail

Teme u Gulagu