Definicija moralnog suda

Obično i vrlo rijetko se to ne dogodi, naše radnje, naše izreke generiraju mišljenja i ocjene etičke prirode oko sebe, čak ih i sami provodimo s obzirom na postupke onih koji okružuju. Ovim želimo izraziti da se pokazuje da je vrlo često da sve što radimo i govorimo generira u drugima, zahvalnosti tipa moralni, etički.

Međutim, ta su razmatranja obično ukorijenjena i temelje se na tradiciji, upotrebi i tradicije koji imaju dugu povijest u dotičnom društvu, u iskustvima koja prenose bliski ljudi i također u još raširenijim društvenim konvencijama koje se, na primjer, još uvijek dijele među raznim kulture.

Formalno, mentalni čin koji potvrđuje ili negira moralnu vrijednost u datoj situaciji ili ponašanju naziva se moralnim prosuđivanjem. svjedoci smo, to jest moralni sud koji se daje kao rezultat izreći će posebno o prisutnosti ili odsutnosti etike u činjenici ili stav.

Moralne prosudbe moguće su zahvaljujući moralnom osjećaju koji posjeduje svako ljudsko biće. Ovaj moralni osjećaj rezultat je shema, normi i pravila koja smo stjecali i učili tijekom svog života. Kroz naš moralni sud možemo utvrditi nedostaje li radnji etička načela ili je u suprotnosti s njima.

U prvom će trenutku to biti obitelj, roditelji, bake i djedovi, koji će nam prenijeti te informacije i propise, a zatim obrazovne institucije u kojima interveniramo i kojima je prepušteno zaduživanje za našu obuku, i u konačnici primjerice okoliš u kojem ćemo se razvijati, što će nam također reći i naznačiti što je dobro, što je loše, vodit će nas između ostalog i u dobru, u zlu.

Također i danas više nego ikad, mediji iz komunikacijaKao kreatori mišljenja, oni su temeljni po nalogu formiranja moralnih sudova. Mnogi ljudi pretjerano cijene ocjene koje su izdali i na kraju ih odjekuju. Iz tog je razloga važno da oni koji rade u njima budu svjesni toga i odgovorni u komunikaciji.

Tada, kada dođe slučaj da moramo u određenim okolnostima donijeti moralni sud, svu tu prtljagu, automatski preispitujući naše vlastito iskustvo kao Kao rezultat zahtjeva za izricanjem presude, odmah će nam staviti na raspolaganje sva ona učenja, vjerovanja i razmatranja o dobrom i zlom, da su nas učili i obitelj, škola i društvo i to će nam pomoći da utvrdimo je li taj čin ili ponašanje uokvireno u nešto dobro, loše, prihvatljivo ili ne.

Iz ovoga proizlazi da je obrazovanje a vrijednosti koje su nam usadjene od djetinjstva bit će temeljne i osnova na kojoj možemo odrediti kada je nešto ispravno ili ne.

Uvijek, moralnim prosuđivanjem, ono što se želi učiniti jest pokušati doći do istine nečega.
Stoga definicija nečega kao moralno dobro ili loše nije hirovito pitanje, u nekim iznimkama Može biti, ali na uobičajen i uobičajen način nije i bit će usko povezan sa svim našim treninzima moralni.

U međuvremenu, može se dogoditi da su zbog određenih problema, poput ravnodušnosti, zasićenja ili zaborava, odbijeni prikladno one norme koje su predviđene, tada će sigurno oni koji se nađu u ovoj situaciji naći određenih poteškoća vrijeme za funkcioniranje u društvu, na primjer, ako su odbili ili bili ravnodušni prema pravilima, to će biti praktično nemoguće dobro suživot ili razvoj osobe unutar društva, kao i mogućnost da se može suditi ispravno, bez pogrešaka kad je nešto ispravno ili pogrešno, odnosno prepoznavanje kada je nešto učinjeno jest Dobro ili loše.

Nažalost, u ovim slučajevima rezultati su strašni, a posljedice vrlo opasne za one kojima nedostaje moralna prosudba, jer nepogrešivo, u njihovim će ponašanjima i postupcima dominirati nerazum, koji neće obraćati pažnju na to stvaraju li njihovi postupci štetu ili sukobi.

Kriminalci su svjedoci onoga što govorimo. Prijestupnik uvijek živi suprotno Pravilo, što je društveno dogovoreno i što se prirodno očekuje od osobe. Marginalni će život gotovo uvijek uništiti to vrednovanje između dobrog i lošeg i svih onih kojima je dijete pravodobno ukorijenjeno moralne vrijednosti.