Definicija građanske odgovornosti

Općenito, odgovornost građanski je obaveza koji pada na osobu da ispuni svoju obvezu. Na primjer, ako dijete nanese štetu automobilu, građansku odgovornost za tu radnju snose njegovi roditelji. To je zato što je osoba koja drugome nanese štetu dužna nadoknaditi joj, iako ne postoji ugovor kojim se to utvrđuje (za to razlog govori se o izvanugovornoj građanskoj odgovornosti). Da bi osoba mogla odgovarati za svoje postupke margina U ugovoru se moraju konvergirati četiri okolnosti: radnja, prijevara ili krivnja, uzročno-posljedična veza i sigurnost štete (ako jedan od ovih elemenata nedostaje, ne postoji građanska odgovornost).

Analiza uključenih okolnosti

Prvo, mora postojati nezakonita radnja ili propust koji uzrokuju štetu (na primjer, u prometnoj nesreći). automobil je akcija pregažena od nekoga ili bi u medicinskoj praksi bio propust zašiti ranu pacijent). Međutim, u određenim slučajevima može postojati radnja, ali ne i odgovornost (na primjer, kada netko djeluje u samoobrani).

Drugo, mora postojati prijevara, odnosno namjera da se drugome naudi. Postoji i građanska odgovornost kada postoji krivnja, što podrazumijeva da, unatoč tome što nema namjeru nekome naštetiti, netko postupa iz nehaja i nanosi štetu.

Treći aspekt, uzročno-posljedična veza, ukazuje da je prouzročena šteta posljedica radnje (za Na primjer, nesreća je posljedica nesavjesne vožnje vozača, a ne automobila žrtva). Ako ne postoji uzročna veza, građanska odgovornost nestaje.

Što se tiče sigurnosti štete, mora postojati jasna i evidentna šteta. S poštovanjem klasifikacija štete može se naručiti u: roditeljska šteta (koja se dijeli na posljedičnu štetu i gubitak zarade) i izvanbračna šteta (koja se dijeli na štetu osobi i moralni). Posljedična šteta je gubitak imovine koju neka radnja proizvede (na primjer, troškovi koje žrtva preuzima da bi popravila zlo koje je pretrpjela). Gubitak dobiti pretpostavlja dobitak frustriran (prestao percipirati) kao rezultat događaja (na primjer, osoba koja je žrtva nesreće možda neće uspjeti prihod tijekom razdoblja rekonvalescencije).

Šteta za osobu je fizička šteta koju je pretrpjela žrtva i mora se nadoknaditi te se mora uzeti u obzir da šteta mora biti objektivno dokazana. S druge strane, moralna šteta je mentalno oštećenje koje osoba pretrpi određenim postupkom, a kako je to osobna šteta može se procijeniti samo dokazima.

U svakom slučaju, ako se dokaže postojanje štete, mora se nadoknaditi (u imovinskoj šteti, što je potrošeno ili ono koji se prestao percipirati i u izvanbračnoj šteti sudac mora procijeniti činjenice i utvrditi pričinjenu štetu i posljedično naknada).

Foto: iStock - Sneksy