Koncept u definiciji ABC

Sreća je jedna od mnogih emocije i navodi da ljudska bića doživljavaju ovaj život i povezan je sa osjećaj punine, radost, uživanje i ispunjenje.

Kao i kod svih emocija, sreća ima fiziološko objašnjenje, rezultat neuralne aktivnosti tekućine u kojoj čimbenici unutarnje i vanjsko međusobno djeluju međusobno stimulirajući limbički sustav, koja se sastoji od nekoliko moždanih struktura kao što su: talamus, hipotalamus, hipokampus, moždana amigdala, septum, corpus callosum i srednji mozak i na kojima počiva funkcija reagiranja na emocionalne podražaje koji zahtijevati. U tom smislu, sudjelovanje određene tvari, poput dopamina, a neurotransmiter uključeni u većinu fenomena koji generiraju zadovoljstvo, poput vlastite sreće i nagrade. Zbog toga određeni lijekovi koji djeluju na moždane krugove povezane dopamin je povezan s dobrobiti, kao što je slučaj s većinom antidepresiva moderna.

U međuvremenu, sreća Nije isto za sve, a to je zato što su sva ljudska bića jedinstvena i neponovljiva

, što nas dovodi do različitih težnji, ambicija i ciljeva u životu, što će također imati puno veze s postignuće ili kraj kojem mi ljudi težimo, a to je ništa drugo nego postići, u onome što radimo i zajedno s afektivnim okruženjem koje smo odabrali, sreću.

Dakle, zbog ovih diferencijacija ljudske vrste za neke je, na primjer, vjenčanje s osobom koju volite ekvivalentno sreći, ali za druge to ne znači sreću, a ako treba krenuti na neko odredište to uvijek Nedostaje mi. Također i slijedeći taj isti put, postoje ljudi koji sretni žive život bez puno šokova i promjena, s druge strane, postoje i drugi koji vjeruju da je rutinski život bez emocija ili adrenalina jednak frustriranom postojanju, glavni uzrok nesreće prema oni kažu.

Iz ovoga slijedi da je sreća unutarnji proces koji će više ovisiti o idealima života koje imamo i koje smo predložili, nego o društvenoj konvenciji. nametnuto od društva u kojem živimo i to je vrlo očito na temelju toga da ono što me čini sretnim može i ne mora učiniti sretnima one koji me imaju strana. Ova prividna kontradikcija javlja se na svim ljestvicama ljudskog postojanja, od samog unutarnjeg svijeta svakog čovjeka, prolazeći kroz parove, nuklearne obitelji, male zajednice, pa čak i nacije. U tom kontekstu, fenomeni poput čovjekoljublja, altruizam ili vjera smatraju se alatima koji u konačnici nastoje postići osobnu sreću u potrazi za srećom drugih, možda jedan od najplemenitijih putova u tom smislu.

Međutim, razborito je razlikovati radost od sreće, jer se pretpostavlja da sreća zahtijeva racionalnu sublimaciju osjećaja. Dakle, životinja može biti sretna ili sretna, ali teško je utvrditi je li sretna. S druge strane, ljudsko biće može biti i veselo i sretno, ili veselo, ali još ne i sretno.

U svakom slučaju, prikladno je prepoznati da sreća neće ovisiti samo o velikim težnjama koje čovjek može ostvariti, već i o malim stvarima iz dana u dan, kao i o riješenje onih svakodnevnih aspekata koji nastaju kao sićušni izazovi također će pridonijeti tome da osobu učinite više ili manje sretnom. Stvarnost, daleko od toga da predstavlja trajnu prepreku postizanju sreće prema subjektivnim procjenama, možda predstavlja čudesan alat za postizanje ovog životnog cilja kojem svaki pojedinac teži, na personalizirani način ili kao naslov zajednice koju čini dio.

Teme o sreći