Koncept u definiciji ABC

Fizika je stvarna znanost koja proučava krajnje istine poretka prirode. Budući da je tema tako opsežna, Fizika obuhvaća niz središnjih teorija koje pretpostavljaju različita ograničenija područja: prije svega imamo klasična mehanika, koji se bavi proučavanjem tijela na makroskopskoj skali, kao i kretanjima brzinama manjim od brzine svjetlosti; Teorija relativnosti, koji se usredotočuje na proučavanje prostora i vremena u relativnom smislu; termodinamika, koja se temelji na proučavanju topline kao oblika Energija; elektromagnetizam, koja proučava nabijene čestice struja Y magnetizam; kinetika koja proučava tijela u pokret; i konačno, kvantna mehanika, koji proučava i atomske i subatomske sustave, kao i elektromagnetsko zračenje.

Fizika je tada znanost koja proučava tijela, bez obzira na njihovo stanje (tekućina, plin ili kruto) u odnosu na druga tijela i procese koji se u njemu mogu dogoditi (pokreti, deformacije, primjene iz sila, između ostalih). Fizika je, poput matematike, egzaktna znanost, jer će se očekivati ​​jedan rezultat prije izvršene operacije. Ne može biti više rezultata za fizičku operaciju. Iz tog razloga, fizika koristi induktivne metode, utoliko što će se takve operacije odraziti na takav rezultat (u tom rezultatu, a ne u drugom).

Prva razmišljanja vezana uz ono što se danas naziva fizikom moramo tražiti u antici. Već u prvim godinama naše ere Ptolomej je napisao astronomsku raspravu pod nazivom Almogesto u kojem navodi da je Zemlja središte svemira i zvijezde se okreću oko nje. Osim kratkovidnosti koja mu se može dodijeliti, istina je ta imao neko vrijeme važan utjecaj, sve dok Kopernik nije objavio svoju heliocentričnu teoriju, kasnije potvrđenu iskustvima Galilea Galileia. Ovim doprinosima moraju se dodati doprinosi Keplera i Brahea o kretanju planeta. Štoviše Newton je bio taj koji je u svom radu uspostavio zakone od izuzetne važnosti Philosophiae Naturalis Principia Matematika. Sljedeći važni trenuci dogodili su se u 18. stoljeću s formulacijom termodinamike, u 19. stoljeću s elektromagnetizmom i, konačno, u 20. stoljeću, s teorijom relativnosti koju je uveo Albert Einstein i s kvantnom teorijom koju su razvili i on i Planck i Bohr.

Fizika se koristi u drugim područjima poput automobilske mehanike, elektromehanike, industrije koja proizvodi električni uređaji, različiti inženjering (nuklearni, agronomski, prehrambena tehnologija, elektronika, među ostalim) drugi). Naravno, u tim su područjima proučavanja teorije puno specifičnije od onih osnovnih fizikalnih sadržaja koje smo imali u to vrijeme škola Srednja škola.

Trenutni je izazov u fizici razviti teoriju koja integrira sve već spomenute. Trenutno mnoga su se očekivanja stvorila oko teorije superstruna, iako je još uvijek dug put da bi ga znanstvena zajednica prihvatila kao teoriju objedinjavanja.

Fizika je jedna od disciplina koja svake godine ima Nobelovu nagradu i u tom je smislu okrunjena kao pobjednik onaj (ili oni) znanstveni istraživači koji inoviraju svojim otkrićima ili teorijama u Vanguard od disciplina. Ova otkrića ili razvoj pretpostavljaju poboljšanje određenog područja ili napredak koji će omogućiti optimizaciju industrijskih ili proizvodnih procesa.