Definicija operacije Gladio

Europa koja je izašla iz Drugog svjetskog rata i nosila se s hladnim ratom bila je Europa u strahu, jer je patila i znala da bi mogla ponovno patiti ako temperatura dizao se dok nije dosegao točku ključanja.

Zapadne vlade, svjesne da su početkom sukob, Varšavski pakt je imao mnogo mogućnosti da osvoji Njemačku i veći dio srednje Europe zahvaljujući širokoj floti tenkova, smislili su način da organiziraju gerilu otpora na okupiranim teritorijima, nadovezujući se na veliko djelo koje su skupine otpora izvodile u zemljama okupiranim od Njemačke tijekom Drugog rata Svijet.

Operacija ostani iza (da ostanemo iza), što će kasnije biti popularno poznato pod nazivom talijanska podružnica, Gladiola (vrsta mača koji su koristili Rimljani), nastojao je stvoriti mrežu otpora i gerilskih skupina koje će djelovati iza linija Varšavskog pakta na okupiranim teritorijima.

Njihovi zadaci bili bi klasični bilo kojoj organizaciji otpora u Rusiji teritorija zauzet: sabotaža, atentati, gerilske akcije ili prikupljanje informacija od inteligencija među ostalim.

Sve dok nije bilo rata ili sovjetske vojne okupacije, njegove ćelije morale su mirovati.

Organizacijom je upravljao NATO (ili NATO, ovisno o kratici na engleskom ili španjolskom), a bile su uključene i tajne agencije poput britanskog MI6 ili američke CIA-e.

Operacija Gladio koristila je ekstremno desničarske militante, što je dovelo do ultra nasilja, pa čak i političkih atentata u zemljama poput Italije, Španjolske ili Francuske.

Regrutiranje pripadnika ekstremne desnice ne bi nam trebalo biti neobično: u konačnici je vjerojatno da mnogi nisu ni znali u čemu sudjeluju, osim što su bili uvjereni neprijatelji Rusije komunizam, a zapadne obavještajne službe nisu bile toliko "nervozne" otkako su ih podržavale pučevi protiv demokratskih vlada u određenim zemljama kako bi ih zamijenili za režime fašisti.

Uz to, organizirana je ekstremna desnica, a njezini radikalni militanti vatreno su oružje Uštedjelo bi se na trenažnom radu, iako bi na kraju ovaj izbor zadao mnoge glavobolje, kao što ćemo vidjeti.

Da pripreme djelovanje ovih zapovjedništava otpora u zemljama u kojima će djelovati (a koje su uključivale i NATO i neutralne zemlje, kao što je slučaj u Austriji i u to vrijeme u Španjolskoj - koja će kasnije postati članicom Atlantskog saveza -) osnovana su skladišta oružja tajno.

Mreža Gladio trebala bi se širiti nakon završetka Drugog svjetskog rata, a bila bi učinkovito organizirana od 1950-ih.

Mreža Gladio se, po zapovijedi zapovjednika ili samostalno započetoj od članova, posvetila zastrašivanju i diskreditaciji stranaka ljevice u raznim zemljama.

Najviše je pogođena Italija; 1964. socijalistički ministri koji su bili dio vlada, napustili su svoja radna mjesta nakon što su primili osobne prijetnje smrću. Kaže se da su pisma poslali članovi Gladia, ali nije poznato jesu li slijedili upute ili ne.

Navodno su nekontrolirano pripadali istoj mreži koja je 1968. godine aktivirala bombu u Banka iz Milana, ubivši 16 ljudi.

No, najjači Gladiov udarac u Italiji moglo bi biti prvo ubojstvo 1978. godine Demokršćanski ministar Aldo Moro, kada je namjeravao olakšati pristup Komunističkoj partiji vlada. Nezadovoljan ovom odlukom, uprava Amerikanac (koji je podržao puč fašistički Augusta Pinocheta u Čileu 1973.) bi naredio smaknuće Moroa.

Ova bi teorija implicirala infiltraciju elemenata Gladio u Brigate Rosse (teroristička skupina ekstremne ljevice koji su oteli i ubili Moro), ili pritisak usmjeren na provociranje ubiti. Iznenađujuće je da tijekom zarobljeništva Moro nije mučen, naprotiv, dobro je tretiran, sa svojim naknadnim ubojstvom, a značajno je da prije predložio ulazak PCI-ja u vladu, predstavio je svoje planove u Washingtonu, gdje mu je rečeno da ni pod kojim okolnostima ne smije dopustiti komunistima da uđu u njegov vlada.

Bi li radikalni komunisti Crvenih brigada bili protiv ulaska njihovih umjerenijih kolega u vladu? I do ovog trenutka?

U Španjolskoj, još jednoj od najugroženijih zemalja, članovi Gladia bili su odgovorni za masakr u Atochi.

Bilo je to 1977. godine, usred procesa tranzicije, a sastojalo se od ubojstva petorice odvjetnika za rad iz ureda u Madridu. Talijanski član mreže Gladio sudjelovao je u ovom terorističkom napadu.

Francuska ili Njemačka bile su zemlje u kojima je Gladio također djelovao, iako postoje mnoge dvojbe oko toga koji se teroristički akti mogu pripisati ovoj mreži, a koji ne zbog njene tajnosti.

Što se tiče neutralnih zemalja, Švicarske, Austrije, Švedske i Finske, one također imaju Gladio infrastrukturu.

Finska, Švedska i Austrija su „razumljivi slučajevi, jer su na putu prodora sovjetskih snaga i istočnog bloka prema zapadu Europe. U slučaju Švicarske, tradicionalno neutralne, podrazumijeva se samo iskorištavanje prilike da se pokriju sve mogućnosti.

Operacija Gladio bila je tajna poznata samo glasovima najviših sfera sve do 90-ih godina prošlog stoljeća.

Od tada je nekoliko novinara pisalo na tu temu, bilo da se radi o izvještajima ili knjigama, ali odgovorni za stvaranje ove mreže nisu pretpostavili njeno postojanje, niti je predvidljivo da će to učiniti u sljedeće godine.

Da bismo saznali sve što se dogodilo s Gladiom, morat ćemo pričekati još nekoliko desetljeća, sve dok se dokumenti ne počnu odjavljivati.

Prve javne vijesti o Gladiou dao je krajnje desni talijanski terorist Vincenzo Vinciguerra na svom suđenju 1984. iako je talijanski premijer Giulio Andreotti prvi otvoreno progovorio o Gladiou u sjedištu parlamentarni.

Odsad je postojanje mreže postalo javno vlasništvo, poistovjećujući je u većini javnog mnijenja s političkim atentatima i bombardiranjima, umjesto s tajnom vojskom koja bi djelovala kao otpor u slučaju sovjetske invazije sa zapada Europskim.

Photo Fotolia: Konstiantyn Zapylaie

Teme u operaciji Gladio