Definicija elektroničke glazbe

Poznat je kao glazba, muzika elektronika na onu koja se generira putem određenih elektroničkih uređaja poput sintisajzer ili uzorkivača to se u cijelosti može zamisliti iz zvukova i melodija koje proizvode ti strojevi... ili na pjesmu koju je umjetnik već stvorio i dovršio, a koja je izmijenjena i zahvaljujući app ove tehnologije, stvarajući novo umjetničko stvaralaštvo koje će u osnovi sačuvati zvuk i tekstove originala.

Očito i uz iznimke slučaja, jer je očito da se tehnologija tog trenutka uopće ne može uspoređivati ​​s današnjom i modifikacije koje omogućuje onima koji proizvode ovu vrstu glazbe, elektronička glazba vuče korijene s početka prošlog stoljeća, više upravo u 1910. eksperimentiranjem takozvanih talijanskih futurista na čelu s Luigijem Russolom koji je stvarao glazbu s zvukovima i elektroničkim glazbenim kutijama. Ovi prvi resursi s povijesnog bi se stajališta mogli smatrati prvim inačicama ovog stila. U svakom slučaju, etherphone, kojeg je 1919. izumio ruski fizičar Lev Sergeyevich Termen, smatra se prvim elektroničkim glazbenim instrumentom, odnosno prvim sintisajzerom u povijesti.

Ali, naravno, to su bili jednostavni eksperimenti i snovi nekolicine vizionarskih glazbenika, koji bi tek oživjeli. Tijekom Drugog svjetskog rata razvojem prvih tehnika rezanja, spajanja i lijepljenja ili okretanja različitih fragmenata vrpce snimljeno. Magnetski nosač podataka omogućio je zastrašujuće tehnike montaže koje bi dovele do najsuvremenijih eksperimenata u elektroničkoj glazbi.

I očito su s godinama slijedila ispitivanja, ispitivanja i eksperimentiranja u potrazi novih zvukova zahvaljujući pojavi novih tehnologija i podešavanju drugih poput sintesajzer. Ali popularnost ovog glazbenog trenda stići će tek krajem osamdesetih prošlog stoljeća dolaskom tehno i kuća, dva najpriznatija stila u spol, koji su počeli emitirati europski producenti i DJ-i. Kasnije su neki autori svoje napore posvetili stvaranju diferenciranih stilova, poput elektroničkih stilova glazbe instrumentalni (kao što se to dogodilo s Jean Michelom Jarréom) ili izvodi stila elektropopa i drugih miješanih formata velikih difuzija.

U međuvremenu, to će biti devedesetih koji su se konsolidirali i postali jedan od žanrova koje su slijedili milijuni mladih širom svijeta. Mnogo je toga, bez sumnje, posljedica širenja festivala, poznatijih kao buncaMeđu najvažnijima su Creamfields i Moonpark, u kojima je ova vrsta glazbe jedina i apsolutna zvijezda.

Na isti način, glavni element koji definira uspjeh elektroničke glazbe bila je difuzija i širenje digitalnih izvora proizvodnja zvukova, montaža i rekonstrukcija. Uz iznenađujuće smanjenje troškova razrada, računala omogućuju preklapanje, progresivni crossover (blijedi), izmjena ljestvica i tonova i, iznad svega, mogućnost snimanja prethodne pjesme bilo kojeg stila i njezine izmjene na takav način da je pretvori u novu elektroničku kreaciju. Dakle, sada popularna remiksirano motivirali su razne pop, rock, melodične pjesme, pa čak i folklor tradicionalne se rekombiniraju kako bi nastale potpuno različite verzije, u okviru tehničke novosti, ali i dalje čuvajući svoj izvorni šarm.

Među najistaknutijim eksponentima današnjice su: DJ Tiësto, Hernán Cattteo, Paul Oakenfold, Underworld, Paul Van Dyk, David Guetta i, Popis se naravno nastavlja... Ne može se zaboraviti da je ovaj stil, nastao u zemljama engleskog govornog područja, postigao značajan utjecaj s velikim eksponentima na Latinska Amerika. U ovim prvim godinama XXI. Stoljeća elektronička je glazba najrasprostranjenija struja u diskotekama i na svijetu masivni recitali na otvorenom ljetnih sezona, jer njegova posebna karakteristika omogućuje brzi iskušenje ples a zaraznost ritma dovodi do uživanja u ovom glazbenom stilu za koji se čini da je ostao.