10 primjera argentinskih legendi

Argentinske legende

The Argentinske legende To su usmene ili pisane priče koje pričaju izmišljene priče, koje mogu imati stvarnu komponentu, a koje se prenose u Argentini. Ove priče uvijek uključuju fantastične likove ili događaje.

postoje legende drevni Argentinci, od kojih je većina iz starosjedilaca. No postoje i suvremene legende o gradski, to jest da su nastali nedavno i obično se odnose na uvjerenja koja određene zajednice imaju u sadašnjosti.

Ove su legende slične tradicionalnim, jer se prenose s koljena na koljeno, jer imaju više verzija i zato što su anonimne. No razlikuju se od klasičnih legendi po likovima, svrsi, odnosu s vremenom i prostorom, među ostalima.

Karakteristike argentinskih legendi

Primjeri argentinskih legendi

1. Legenda o Caá Porá -i

Prema legendi, Caá Porá je divovsko i dlakavo čudovište koje živi u planinama i napada lovce ili krade plijen tim ljudima kako bi ih pojeli. Postoje i druge verzije ove legende koje kažu da se Caá Porá pretvara u svinju ili psa te da puca kroz usta kroz vatru kako bi uplašila druge životinje.

Ova je legenda dobro poznata na sjeveru Argentine, osobito u provinciji Misiones, a u drugim je regijama poznata kao legenda o duhu planine.

1. Legenda o Lobizónu

Ova legenda objašnjava da se sedmo muško dijete svake obitelji utorkom i petkom punog mjeseca pretvara u vukodlaka. Vukodlak luta noću do zore, kada se ponovno pretvara u čovjeka i hrani se leševima koje pronađe na grobljima.

Ova legenda ima mnogo varijacija, na primjer, u nekima se kaže da Lobizón uvijek prate psi ili da može pretvoriti druge ljude u vukodlake.

1. Legenda o lošem svjetlu

Prema ovoj legendi, loše svjetlo je bijelo ili svijetlozeleno svjetlo koje duh projicira i koje se noću pojavljuje na polju. No vjeruje se da svjetlo koje se vidi nije ništa drugo do odraz Mjeseca na kostima mrtvih životinja.

Postoje i druge verzije ove legende koje objašnjavaju da su ti duhovi tu da se brinu za blago ili stvari velike vrijednosti koje su pokopane. Ove se legende često pričaju na terenu.

1. Pombero ili Pomberito

Ova legenda kruži uglavnom na sjeveru Argentine. Pomberito je goblin ili malo biće koje se brine za šume, džungle, planine i životinje koje žive na tim mjestima. El Pomberito pomaže ljudima koji mu ostavljaju darove, jer se brine za njegovu kuću i stoku, ali može iznervirati ili se našaliti s onima koji loše govore o njemu.

Postoji mnogo verzija ove legende. Na primjer, kaže se da Pombero može zbuniti ili pomoći lovcima i ribarima, ovisno o tome jesu li ljudi prijatelji ili neprijatelji ovog bića.

1. Legenda o el kalafatu

Ova legenda pripada Tehuelchesu, izvornom narodu koji živi na jugu Argentine, a kalafat je karakterističan plod ovog mjesta. Prema legendi, Tehuelches su emigrirali kako bi došli do hrane, ali na jednom od tih putovanja, Koonex, stari iscjelitelj, nije mogao nastaviti hodati te je odlučio stati i sjesti tamo umrijeti. Njegovi saputnici pripremili su mu tendu i vatru i ostavili mu hranu.

Nakon mnogo dana došlo je proljeće i neke su se ptice spustile na tendu i čule da joj starica zamjera jer su je ostavile samu. Jedna od ptica odgovorila je da su otišle jer kad su niske temperature nemaju dovoljno za jesti. Starica je odgovorila da će im dati hranu koja raste u jesen i zimu i odjednom se umjesto starice pojavio grm, biljka bjelina.

1. Legendadel Futre

Ova legenda kruži i vodi porijeklo iz Mendoze, provincije koja se nalazi u zapadnoj Argentini i datira s početka prošlog stoljeća. U to vrijeme gradila se željeznička staza i bio je tu čovjek koji je bio zadužen platiti željezničarima i, prema legendi, ubijen je prilikom pljačke Novac. Priča se da se duh ovog čovjeka pojavljuje u planinama Mendoze i traži ukradeni novac.

Pretpostavlja se da je taj čovjek zaista postojao i da je trenutno pokopan na groblju u gradu u Mendozi.

1. Legenda o rodnoj Marijani

Ova se legenda navodno događa u San Juanu, provinciji koja je ostala u zapadnoj Argentini. Legenda kaže da je Mariana, žena koja je pripadala jednom od izvornih naroda ovog kraja, nekada prodavala zlatne grumene i da je uvijek bila pod drvetom i pušila cigaru te da je bila u njezinoj pratnji pas.

Priča se da su joj jednom neki muškarci htjeli ukrasti zlato, ali da je njezin pas izašao da je brani i s drveta se začuo potresan smijeh, a muškarci su pobjegli. Otkad se to dogodilo, Marijanu nitko više nije vidio.

U legendi se također spominje da je Mariana vadila zlato iz bunara, koji nitko nikada nije pronašao, ali upravo zbog te legende postoji odjel u San Juanu koji se zove Pocito.

1. Legenda o nestalom gradu Esteco de Salta

Salta je argentinska pokrajina u kojoj je postojao grad zvan Esteco. Ovaj grad je osnovan 1609. godine, bio je vrlo bogat grad i priča se da su njegovi stanovnici bili vrlo pohlepni.

Prema legendi, jednog dana jedan je starac počeo hodati gradom i rekao stanovnicima da moraju promijeniti svoje ponašanje ili da će grad nestati. Nitko ga nije slušao i tako je grad nestao. No, također se priča da je grad nestao zbog potresa ili tučnjave sa stanovnicima drugog grada.

1. Legenda o pekaru

Hornero je poznata ptica u Argentini jer pravi glineno gnijezdo slično pećini. Ova legenda opisuje podrijetlo ove ptice. Priča se odvija davno i pretpostavlja se da su se muškarac i žena iz starosjedilačkog naroda trebali vjenčati. Bili su lončari i bili su jako zaljubljeni, ali čarobnjak iz plemena je rekao da će ih, ako se vjenčaju, sve zadesiti velike nesreće. To je bio razlog zašto je načelnik odlučio prekinuti zajednicu dvojice mladića.

Par lončara pobjegao je u šumu, ali su ih pronašli i ubili drugi članovi plemena. No, prema legendi, oni nisu umrli, već su postali par pekara a pretpostavlja se da su, budući da su bili par lončara, znali sagraditi savršeno gnijezdo od gline.

1. Legenda o Gospi u bijelom s groblja Recoleta

Jedan od likova u ovoj priči zaista je postojao, bila je to mlada žena po imenu Luz María, čiji se grob nalazi na groblju Recoleta. Prema legendi, mladić je u blizini groblja ugledao ženu u bijelom i pozvao je na kavu. Razgovarali su, zatim su se poljubili i ona je rekla mladiću da se zove Luz María.

Odjednom je rekla da mora ići jer je bilo kasno i kad je ustala od stola, bacila je kavu i umrljala mladićevu jaknu. Potrčao je za njom i vidio kako je María Luz kroz rešetke vrata ušla na groblje. On je, očajan, počeo tražiti da mu se dozvoli ulazak, čuvar groblja otvorio je vrata, mladić je ušao i vidio da mu vreća visi na grobu koji je pripadao ženi po imenu Luz Marija.

Može vam poslužiti: