Koncept u definiciji ABC

Materijalizacija antisemitskih zabluda nacista i njihovih simpatizera od 1933. do kraja II. svjetskog rata, ušao je u povijest s eksplicitnim nazivom holokaust, izrazom čiji je prijevod na hebrejski Šoah.

Kao Šoa ili Holokaust poznat je pokolj više od šest milijuna Židova koji su u Europi počinili Treći Reich uz pomoć raznih savezničkih država i tisuća antisemita iz zemalja zaposlen.

Glavno oruđe u nacističkim rukama za počinjenje ovog zločina, a možda i najpoznatije, bili su koncentracijski logori i logori smrti, ali nisu bili jedini.

Također treba napomenuti da ako je židovska zajednica bila glavna meta nacizam u Europi etnički, a prema njihovim uvjerenjima, teritorije koje su osvajali, nije bio jedini: Cigani, Slaveni, ali također i druge ljudske skupine diskriminirane iz različitih razloga, kao što su homoseksualci, Jehovini svjedoci ili politički suparnici kao što su komunisti. Popis je dugačak.

Međutim, riječ holokaust u ovom kontekstu uglavnom se koristi za označavanje progona i masovnih ubojstava Židovi, govoreći o drugim slučajevima kao što su "ciganski holokaust" ili "homoseksualni holokaust" da se odnose na isti proces koji je pretrpio spomenuti kolektivima.

Antisemitska tradicija u to je vrijeme bila raširena diljem Zapada.

A datira iz ranih dana preuzimanja kršćanstva kao državne religije Rimsko Carstvo od Konstantina, vjerojatno kao način da se otrese progona kojemu je kršćanstvo bilo podvrgnuto u svojim ranim danima. vremena, i tražiti žrtvenog jarca u drugoj zajednici, prema kojem će kanalizirati bijes društva u vrijeme napetosti iz razloga razne.

Dakle, židovske su zajednice već cijelo vrijeme bile izložene progonima srednji vijek, s razdobljima relativnog zatišja, ali koji nisu ugasili žar trajne antisemitske mržnje u zapadnom društvu u cjelini.

Pogromi koji su se dogodili u istočnoj Europi, posebno u carskoj Rusiji i afera Dreyfus u Francuskoj mogu biti paradigmatski primjeri ove antisemitske mržnje u društvima uspostavljenim na oba kraja Europa.

Mladi Hitler se prožeo pangermanskim i antisemitskim nacionalističkim diskursom, ponovno utemeljivši DAP kao NSDAP i dodavši mu snažan antisemitski pečat.

On je sam već prijetio židovskoj zajednici u svom djelu Mein Kampf, a njegov dolazak na vlast 1933. samo će mu omogućiti da materijalizira svu svoju mržnju prema ovoj zajednici. Nadalje, ostatak nacističkih šerifa također je bio antisemitski nastrojen.

Zabrane i ograničenja počele su brzo, kao i zlostavljanja židovske zajednice, koja su se smatrala građani drugog reda u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj i na teritorijama Reicha poput Austrije kada je bila inkorporirana godine 1938. godine.

Do tada je austrijska židovska zajednica živjela prilično mirno, ali od Anschluss vidjeli su koliko je onih koji su im do tada bili ljubazni susjedi, postali njihovi mučitelji.

Početak Drugog svjetskog rata doživio je eskalaciju mučeništva židovske zajednice.

Pogotovo na istoku, gdje su se nacisti borili protiv Židova i Slavena koji su ulazili krv i vatra u mnogim gradovima, ali i na zapadu, gdje su bili progonjeni deportirati ih.

Značajan je slučaj Danske, gdje kada je obaveza Židova da nose žutu Davidovu zvijezdu na prsima, sutradan cijeli populacija (čak i sam kralj Cristián X) nosili su ga na reverima i, "misteriozno", cjelokupno židovsko stanovništvo zemlje je nestalo... Naravno, ovaj misterij se razumije kada se zna da se danski otpor posvetio prebacivanju Židova čamcima u Švedsku kako bi ih spasio.

Nacističko etničko čišćenje na okupiranim područjima započelo je Einsatzgruppen, neki SS komandosi koji su odmah slijedili avangardu postrojbi Reicha, a čija je misija bila istovremeno "očistiti" mjesto.

Ovi komandosi pripadali su SS-u, a njihova taktika uništavanja stanovništva na okupiranim mjestima među najokrutnijim je ikad viđenim, u rasponu od masovna strijeljanja, do paljenja zgrada s ljudima unutra, do kopanja velikih jama u kojima se živo vapno koristilo za kemijski spaljivanje siromašnih živih žrtve.

Neke od ovih metoda uzrokovale su psihičke probleme kod svojih počinitelja; Ubiti nekoga, čak i ako ga smatrate "podljudskim" kao što su nacisti smatrali drugim "rasama", ne bi trebalo biti lako.

Dakle, metoda od Einsatzgruppen bila je u padu, ali i zato što se promijenio predznak rata i Osovina je morala proći kroz obranu.

I u ovim i kasnijim akcijama, nacistički zločinci su nastojali uvjeriti one koje će pobiti, uvjeravajući ih da će biti preseljeni.

Natjerali su ih da ostave svoje stvari, koje će kasnije sam nacionalsocijalistički režim opljačkati kako bi platio ratne troškove ili osobnu dobit svojih vođa.

Isto je učinjeno i sa stanovništvom deportiranom u geta, gdje su se okupljali očekujući goru sudbinu (iako to nisu znali).

Geta su bila način koncentriranja Židova prije nego što su ih odveli u koncentracijske, radne i logore istrebljenja.

Smješteni u gradovima, reproducirali su model poznat još iz srednjeg vijeka: zatvaranje četvrti ili sektora zidinama, koncentriranje tamošnjeg židovskog stanovništva.

Napustili su geta samo da bi otišli raditi u tvornice u kojima su Židovi radili u ropstvu za naciste, često u proizvodnja predodređen za ratne napore Osovine.

U njima je postojalo vijeće Judenrat, koje je bilo upravno tijelo geta, sastavljeno od od strane značajnih Židova i policijskih snaga koje su često djelovale nasilno protiv svojih sugrađani. Mnogi od tih agenata i članova Judenrata mogu se smatrati suradnicima, koji su koristili nasilje protiv svojih da preživi situaciju.

Kriv? Zapitajmo se, svatko od nas, što bismo do sada učinili u ekstremnoj situaciji. Vrlo je lako reći da ne bismo surađivali, ali... sjedeći udobno na kauču, lako je reći. Bilo bi lijepo da nitko opet ne može svjesno odgovoriti na ovo pitanje, ali čini se da čovječanstvo ništa nije naučilo i da se nastavljamo ubijati jedni druge.

Da se vratimo na predmetnu temu, geta su bila način koncentriranja židovskog stanovništva koje je čekalo njihov transfer u koncentracijski i/ili logor za istrebljenje.

Gigantska željeznička mreža, koju su nacisti savjesno koristili, bila je zadužena za premještanje Židovi iz geta (mjesta gdje su bili koncentrirani svi židovski stanovnici jedne regije) do polja.

U logorima, Židovima je oduzeto ono malo imovine koju su još mogli imati. Suprotno uobičajenom pojednostavljenju koje svi radimo, nisu svi logori bili logori za istrebljenje, ali bilo je onih koncentracije, rada i istrebljenja, ili onih koji su ispunjavali nekoliko funkcije.

U logorima se brutalnost povećavala ako je bilo moguće, a Židovi su sustavno istrebljivani.

Znajući da su zločini koje su počinili zločini i da će ih pobjednici kazniti, Nacisti su pokušali ukloniti fizičke dokaze, spaliti dokumentaciju, pa čak i uništiti koncentracijske logore cijeli brojevi.

Upravo iz tog razloga general Eisenhower, glavni zapovjednik savezničkih snaga na europskom zapadnom frontu, prisilio je oba Američki vojnici kao i civili iz susjednih gradova da vide užase logora Ohrdruf, kada je ovo bio pušten.

Američki general je slutio da će jednog dana biti pojedinaca koji će poricati holokaust, pa je želio da postoje svjedoci i dokazi.

Nakon šest milijuna žrtava u kojima se procjenjuje židovski holokaust, kojima moramo pridodati i Cigane, Slavene, homoseksualce i zarobljenike drugih etničkih skupina ili koji su tu bili zbog njihove političke pozicije ili za otpor okupaciji, nestale bi, doista, danas ima onih koji nastoje negirati ili umanjiti zločine koji su tamo počinjeni, holokaust, šoa u Da.

I unatoč tome što se činilo da se čovječanstvo u poraću urotilo da se takvo barbarstvo više ne ponovi, opet smo to vidjeli, i to nedavno. Balkan, rat u Siriji, zadržani migranti iz podsahare teritorija Libijski...

Nastavljamo bez naučiti naših pogrešaka i činjenja istih zvjerstava.

Foto: Fotolia - Volha

Teme u Shoahu