Definicija titlova i konvencionalnih titlova

Indira Ahmed Fernandez | siječnja. 2022
Diplomirani španjolski jezik

Povijest

Opcijski sustav titlovanja pojavio se u Sjedinjenim Državama 1970-ih, s ciljem prijenosa dodatnih informacija putem televizije. Odziv zajednice gluhih na ovaj fenomen bio je vrlo entuzijastičan i njegova se upotreba postupno proširila na sve vizualne medije. Iako njegova upotreba nije masovna niti apsolutna, njegova važnost dovela je do njezine prisutnosti u gotovo svim medijima, uključujući mobilne aplikacije. U nekoliko zemalja obavezno je uključiti dekoder koji omogućuje njegov prijenos u oblikovati od televizora.

Za razliku od konvencionalnih titlova, titlovi imaju za cilj ići dalje od jezičnog, budući da izražavaju audio elemente i događaje koji se događaju izvan dijalog. Ovi elementi se često mogu previdjeti u percepcija ljudi sa meka točka slušni, budući da su to audio emisije koje se ponekad javljaju izvan vizualnog kadra.

Na primjer: Kamera se fokusira na dvije osobe koje razgovaraju, ali pozadinska buka ukazuje da je netko razbio prozor u obližnjem prostoru. Ovaj se događaj ne bilježi na ekranu i na njega će ukazivati ​​zvuk razbijanja stakla, uz tjelesnu reakciju protagonista priče. scena.

Funkcioniranje

Neobavezni podnaslov za gluhe ili nagluhe šalje se kroz redak 21 okviri u NTSC sustavima, analogna televizija. U digitalnoj televiziji to je češće Format univerzalna verzija SMPTE-334-1, sposobna za usvajanje DTVCC (Digital Television Closed Caption) kao i druge elektronički podatkovni sustavi u VANC-u (po vertikalnim pomoćnim paketima) s obzirom na SDI signale i HD-SDI.

Jedan od najzanimljivijih aspekata prijenosa ovog sustava je da kada dođe do dijaloga, parlament se nalazi u zaslona ispod dotične osobe koja to govori, tako će biti manje zabune oko toga tko je i u što uključen trenutak. Unatoč postojanju univerzalnog oblika, svaka regija ima svoje kodove s kojima će se zajednica identificirati.

Postoje dva načina za to. Mogu se koristiti i za prijenose uživo kao i za snimljene prijenose. U drugom slučaju je jednostavnije, jer se transkribiraju svi podaci koji su spremni i snimljeni za trenutak u kojem želite vidjeti sadržaj. Konvencionalni titlovi također rade na ovaj način.

U prijenosima uživo stvar je malo komplicirana jer se koristi neki sustav za prepoznavanje glasa na kojem se tekst proizvedeno i preneseno. Slaba točka ovih programa je strojno učenje, budući da je bitno stvoriti glasovne modele za svaki tumač, koji mora naglas ponavljati tekstove tražeći bolje razumijevanje strojne intonacije ili govorne značajke. To će značiti da se u simultanom diktatu za prijenos uživo generira manje pogrešaka i da se informacije mogu primati na optimalan način.

druge funkcije

Iako je glavna funkcija zatvorenih titlova donijeti većinu audiovizualnih informacija gluhim ili nagluhim osobama, druge su prednosti istaknute u primjena ovog sustava.

Ovaj se modalitet također primjenjuje u vrlo bučnim okruženjima (kao što su zračne luke) ili na mjestima gdje se mora čuvati tišina (kao što su određena bolnička krila). Time se osigurava potpuni prijem informacija koje se namjeravaju prenijeti.

Isto tako, uspješno se koristi u učenje stranih jezika (ili u ovom slučaju jezika videa), budući da imate tekst i izgovor u istom paketu. U tom smislu, također je važno imati na umu da će vam pomoći razumjeti određene idiome ili o kojima govorite određenim mjestima, budući da će općenito biti leksikografski prilagođen načinu zemlje ili regije u kojoj se nalazi zaposliti.

Bibliografija

Povjerenstvo za audiovizualne umjetnosti: na titlovima i audio opisu.

Djed Mraz, R.: Što biste trebali znati o titlovima.