Definicija apolonskog i dionizijskog

Za mnoge umjetnike i filozofe grčka je mitologija trajni izvor nadahnuća. U tom smislu, filozof Friedrich Nietzsche (1844.-1900.) Uzeo je bogove Apolona i Dioniza kao simboličku referencu kako bi predstavio svoje viđenje zapadne umjetnosti i kulture. Prvo spominjanje oba boga pojavilo se u njegovom djelu "Rođenje tragedije".

Apolonski i Dionizijski

Ova dva pridjeva za Nietzschea kvalificiraju različite umjetničke manifestacije. Apolonijan izražava gotove i lijepe oblike koji se očituju u figurativnoj umjetnosti, dok se dionizijski odnosi na one umjetničke manifestacije temeljene na ritmu i strast. Stoga se radi o dvije kreativne snage ili dvije vrste Energija koji umjetnik koristi kao način izraz da izraze svoje želje i brige.

Bog Apolon služi kao simbol za objašnjenje umjetnosti koja traži savršenstvo u oblicima i konceptualnoj jasnoći, baš kao što se to događa s arhitektura klasično, figurativno slikarstvo ili poezija s konvencionalnim metrom. Te su umjetničke manifestacije apoline jer se temelje na čežnji za mudrošću i estetskom vedrinom.

Bog Dioniz predstavlja nagone i primarne instinkte. Dakle, u umjetnosti se ističe po svojoj komponenti strasti, kao što je prikazano u nekim plesovima, u glazba, muzika primitivan i, u konačnici, u bilo kojem umjetničkom izrazu koji se želi povezati s najdubljim ljudskim nagonima.

Dva simbola koji se međusobno nadopunjuju

Za Nietzschea to nisu potpuno antagonistički simboli, jer u čitavoj umjetnosti postoje apolonske i dionizijske komponente. Filozof dolazi reći to sila Nadahnuće boga Apolona nosi Dioniza u sebi i, obratno, svaka dionizijska manifestacija skriva apolonsku komponentu.

Na obrazovnom polju

Nietzscheova razmišljanja o oba koncepta mogu poslužiti kao valjane reference za obrazovanje. Stoga bi svaki obrazovni model trebao uključivati ​​obje kreativne snage. Apolonijac je prisutan u konceptualnoj jasnoći i u formalnim aspektima nastavnog procesa.učenje, dok dionizijski bije u emocije primarniji od pojedinca. Drugim riječima, učimo s razlogom simboliziranim u bogu Apolonu i sa strašću dionizijskog nadahnuća.

Nietzscheova vizija povezuje se s Freudovim pristupom

Za Freuda su pojedinačne mentalne sheme podijeljene u tri dimenzije: id, super-ego i ego.

- Id je primarni dio naše psihe i traži zadovoljavanje najosnovnijih užitaka i iz tog razloga ova dimenzija pojedinca ima dionizijsku snagu.

- Super ego je dio naše psihe u kojem su ugrađene moralne norme koje upravljaju cijelim društvom i na neki bi način ta dimenzija bila povezana s apolonskom.

- Id i super ja trajno se susreću sukob (ono što želimo učiniti i što moramo učiniti), a između njih dvoje bi bila treća mentalna struktura, sebstvo.

Foto: Fotolia - Karepa