Koncept u definiciji ABC

Na Latinska Amerika Cellular je uređaj koji se na španjolskom na španjolskom naziva mobilnim, ali unatoč normalnim dijalekatskim razlikama, isti je aparat: mobilni telefon koji koristi tehnologija mobitel da ostane uključen komunikacija.

Stanična tehnologija temelji se na radio postajama, svaka s pripadajućim područjem pokrivanja, koje preklapaju se kako bi pokrili široki teritorij, tvoreći takozvane stanice ili stanice (a time i njihove Ime).

Ova je tehnologija usavršena i primijenjena na mobilnu telefoniju krajem šezdesetih, početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. I kažem "usavršeno" i "primijenjeno na" umjesto da je izmišljeno, jer stvarno mobilna tehnologija koja omogućava našim mobilnim telefonima nije ništa drugo nego evolucija starijih radio tehnologija.

Iako su prvi moderni poziv za mobilni telefon uputili 3. travnja 1973. godine tehničari Motorole, prvi Komercijalni presedani za ovu tehnologiju vuku korijene iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, kada su to bili neki američki gradovi pokrenuo usluge radio telefonije koje su omogućavale pozive iz automobila (tamo gdje su telefoni bili instalirani) fiksni telefoni.

Mala autonomija za govor i ograničeni opseg u smislu radijusa djelovanja bile su karakteristike ove usluge. Bivši SSSR (i šire Istočna Europa), Japan i nordijske zemlje također su istraživali vlastite sustave mobilnih telefona koji se temelje u tehnologiji celularne komunikacije, ali jednoglasno se smatra da je to započelo konačno definitivno uzletjevanje tim pozivom Proljeće iz 73.

Svaka od priključnih točaka povezanih međusobno namjenskom mrežom koja se može ožičiti naziva se bazne stanice.

Takve bazne stanice mogu biti vrlo vidljive, s namjenskim tornjevima, ili mogu biti i više kamuflirani među urbanim namještajem, tako da ostaju neprimijećeni boljom integracijom s okoliš.

Općenito, povezivanje ovih baznih stanica s mrežom operatora vrši se pomoću a optičko vlakno, dok vezu s mobilnim telefonima uspostavljaju radio valovi na određenim frekvencijama.

Te frekvencije reguliraju organizacije, općenito državne, koje osiguravaju koegzistenciju različitih službi u radioelektrični prostor, poput analogne televizije, digitalne televizije (prva se gasi u korist druge) ili mobilne telefonije između drugi.

To je razlog zašto su se u povijesti koristile različite frekvencije u različitim dijelovima svijeta, uzrokujući problema ili, izravno, nemogućnosti korištenja mobitela (mobitela) pripremljenog za jedno tržište, za drugo drugačiji.

Srećom i zbog globalizacija, razlike nestaju, a danas je mobitel moguće kupiti na bilo kojem tržištu i koristiti ga na drugom.

Ključ stanične tehnologije je u roaming, koji se sastoji od terminala (telefona koji ima korisnik) automatski se povezuje sa sljedećom ćelijom u kada napuštate pokrivenost s kojom ste trenutno povezani, moći održavati komunikaciju dok kreće se.

To je moguće jer se pokrivenost lagano preklapa, a komunikacija se preko mreže prebacuje na stanica s kojeg telefon prima najjači signal, dok je još uvijek povezan s onim koji nudi signal, tako da se terminal nikad ne prekida s jednog da bi se zatim povezao sa sljedećim, jer s ovim, znak.

Bez straha od pretjerivanja, mobitel je nesumnjivo jedan od najvećih izuma prošloga stoljeća, jer putem mobitela ne možemo samo održavati kontakt s našim prijateljima i obitelji u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, ali poslužio je i da svijetu, na primjer, saopći vijest da je udaljeno mjesto u kojem Bilo bi ih nemoguće komentirati da tamo nije netko s mobitelom, a iako je površnije strane mobitel mnogima poslužio da zatvore važne poslovanje.