Koncept u definiciji ABC

Samouka osoba je ona koja se podučava i izvodi učenje novih znanja vlastitim sredstvima, to jest, ne traži pouku, podučavajući iz formalnih sredstava poput škola, učitelji, ali rekli smo da nova znanja učimo čitajući knjige o raznim predmetima.

Učenik je i učitelj

Bez pomoći stručnjaka treće strane ili obrazovanje normaliziran, samouk će sam trenirati. Djeluje kao nastavnik i učenik, odnosno neprestano komunicira između obje uloge, razmjenjujući ih naravno kad je to potrebno.
Još jedna važna stvar koju treba istaknuti jest da traži sve informacije i dokumentaciju kako bi svoje učenje bilo učinkovito. Obično pribjegava udžbenicima, tehničkoj, internetskoj pretrazi, promatranje izravno, prisustvovanje konferencijama ili bilo kojoj drugoj metodi, sustavu za koji mislite da će biti povoljan za vašu misiju.

Sada moramo naglasiti da samouk nije za svakoga, nema svatko inicijativu ili sposobnost promoviranja vlastitog učenja i bez ičije pomoći.
Morate imati vremena za to i naravno također biti konstantni. Ljudima koji nemaju ove važne uvjete problem će se zakomplicirati.

Komplikacija s kojom se samouka obično suočava se što način na koji shvaća znanje ne kulminira u Dobivanje bilo kojeg stupnja ili potvrde koja jamči da ste naučili ono što ste studirali na sukladan način, a može ga izdati samo institucija formalni akademski fakultet u kojem ste završili karijeru, što znači da će, ako profesionalno tržište zahtijeva certifikat, biti kamen spoticanja za ulazak na tržište rada.

Nekada je bilo vrlo često susretati samouke, čak su i mnogi veliki intelektualci, političari i znanstvenici povijesti bili samouci. To danas nije toliko uobičajeno jer osnovno obrazovanje a onda su sveučilišta hiperinstalirana kao način na koji se osobi na neki način osigurava prema uputi i nakon nje, te dobivanjem naslova, moći se posvetiti onome što je bilo proučavao.

Što je samoučenje?

U međuvremenu, do put naučiti sam po sebi poznat je kao samoučenje. Samo-učenje u osnovi se sastoji od individualno traženje informacija, a također i pojedinačno izvođenje odgovarajućih eksperimenata i praksi.

Samo-učenje na neki je način nešto što se nalazi u gotovo svakom organizmi urođeno živ i općenito izveden na vidjelo po nalogu igre. Iako se to ne ima na umu niti na umu u točno određenom trenutku igre, igranje uključuje prihvaćanje novih vještina i poboljšanje onih koji su već posjedovani.

Samo-učenje gotovo uvijek započinje igrom, a onda se s vremenom otkrije da se na taj način puno naučilo, osim što se naravno zabavljalo.

Među glavnim prednostima koje se mogu pripisati ovom obliku učenja su sljedeće: potiče znatiželju, istraga, samodisciplina, razvoj sposobnosti da sami rješavaju probleme, omogućuje trošenje više vremena poteškoće i posvećivanje manje vremena onome što se ispostavilo lakšim, konstruktivnijim, doprinosi razvoju osobnosti pozitivan.

Može se dogoditi da se samouka u određenim trenucima nađe pred problemom koji je tada teško riješiti, a koji općenito će koristiti druge samouke s istim interesima i koji su već prošli kroz takav problem i tako mu pomoći da ga riješi i preboli to. Forumi, grupe vijesti i mailing liste često nude veliku pomoć samoukima. U međuvremenu, rješavanje prepreke danas će u budućnosti pomoći drugom samoukom s istom komplikacijom.

U samoučenju se uloge učitelja i učitelja neprestano mijenjaju. Samouki tijekom učenja mogu podučavati, motivirati podučavanje drugih, a također mogu biti produktivni u mnogim drugim pitanjima, poput izrade programa.

Očito je da je cijena samoučenja praktički nikakva i mnogo niža od cijene tradicionalnog učenja.