Koncept u definiciji ABC

U svojoj najširoj upotrebi, riječ Pisac koristi se za obračun osoba koja piše ili je autor bilo koje vrste dokumenta ili pisanog djelaU međuvremenu, riječ se koristi i za označavanje oni pojedinci koji se bave pisanjem na profesionalnoj raziniDrugim riječima, svoj život posvećuju pisanju napisanih ili tiskanih djela koja potom uređuju sami ili izdavačke kuće koje ih plasiraju na odgovarajuće tržište.

Iako treba napomenuti da se termin često koristi više u drugom značenju, tj. primijenjeno na osobu koja piše kao profesiju, a ne na koju se pisanje ističe kao aktivnost okolnost.

Zanimanje književnika jedno je od najcjenjenijih na svijetu, od pamtivijeka.
Bez sumnje, oni koji su sposobni za napisati priča ima jedinstveni dar koji zaslužuje to divljenje.

Mnogi su autori dosegli razinu poznatih osoba, a njihova su predstavljanja postala toliko popularna i posjećena od njihovih sljedbenika koliko i glumci ili glazbenici.

Vrste književnika prema žanru kojem se posvećuju

U međuvremenu, prema spol i književni sastav kojem se pisac posvećuje, dobit će različita specifična imena, ovisno o djelu koje izvodi: pjesnik (pisac koji je posvećen pisanju poezije, najistaknutiji u Jezik Kastiljski: Lope de Vega, Miguel de Cervantes i Gustavo Adolfo Bécquer), romanopisac (onaj pisac koji se bavi pisanjem romana, a to su književna djela napisana u prozi u kojima se pripovijedaju radnje lažiran u svim dijelovima ili s dijelom, s ciljem izazivanja zadovoljstva čitatelja iz opisa događaja, strasti i tradicije Od likova), esejist (pisac posvećen pisanju eseja, onog proznog djela u kojem autor razmišlja o određenoj temi), pripovjedač (spisateljica kojoj je suđeno da piše priče, pripovijedanje sažetak izmišljenih ili fantastičnih događaja u obrazovne ili rekreacijske svrhe) i dramaturg (taj autor posvećen pisanju djela iz kazalište).

Pisanje povijesti

Pisanje, što je radnja koja se sastoji od prenošenja misli, ideja, osjećaji, između ostalog, na papir ili bilo koju drugu potporu koja koristi znakove koji su obično slova od kojih se sastoje riječi, a pripadaju ovom ili onom jeziku, zasigurno je tisućljetna.

Prvo, ljudsko biće iskorištavalo je usmeno djelovanje, to jest komuniciralo je govorom, a bilo je to tek 3000. godine p.n.e. koji će to početi raditi u pisanom obliku. Naravno, u ovo doba za to je koristio sve vrste elemenata i potpora, one koji su mu bili nadohvat ruke (papirus, kamen, kost, pergament, papir) i bez sumnje da je ovaj trenutak označio prekretnicu u povijesti čovječanstva jer su počeli pisati zapisi o događajima i svemu što se dogodilo oko čovječanstvo.

I kao posljedica književnost rodi se kad se napis apsolutno konsolidira i odmah će dopustiti da se napusti napisao legende koje su se do tada usmeno prenosile s koljena na koljeno generacija.

Počeli su se graditi i abecede, a na nekim je područjima ono što je napisano počelo imati veću težinu od onoga što se prenosi usmenim putem. Poznata izreka da rečenice "riječi nosi vjetar" postala je tijelo i stvarnost i to je slučaj posebno na pravosudnoj razini, ono što je napisano ima veću moć dokazivanja od onoga što je rečeno netko drugom.

A u petnaestom stoljeću izum tiskarskog stroja omogućio je nevjerojatno širenje pisanih djela, Biblija je bila prva knjiga koji je tiskan zahvaljujući njemu.