15 primjera citata

Doslovno citat

A doslovni citat to je oblik posuđivanja sadržaja koji čitatelju daje do znanja da su ono što se govori tuđe riječi. Ta se radnja naziva upućivanjem i omogućuje čitatelju da zna kada čita autora i kada čita tekstove tog autora. Autor je istražio, a također vam daje ključeve podataka kako biste mogli ići do izvorne knjige da biste nastavili produbljivanje.

Kad god uzmemo ideju koja je već objavljena i koristimo je ili istražimo da bismo je pokrenuli vlastite ideje, moramo uzeti u obzir odakle svaka stvar dolazi i razlikovati ono što je ispravno od onoga što jest stranac. U suprotnom, nastat će a plagijat, oblik intelektualnog nepoštenja koji može dovesti do kazni i problema. Plagijarizam je oblik krađe.

I tekstualni citati i završna bibliografija teksta pripremljeni su prema standardiziranim metodološkim modelima. Najpoznatija su APA (s engleskog: American Psychological Association) i MLA (s engleskog: Association of Modern Languages).

Vrste citiranja teksta

• • Godina izdavanja knjige. To je osobito važno ako isti autor navodi više knjiga koje se mogu razlikovati po godinama.
  instagram story viewer
  • Broj citiranih stranica. Obično mu prethodi kratica "str". ili "str." U slučaju nekoliko stranica, citirat će se prva i zadnja, odvojene kratkom crticom: pp. 12-16. U slučaju odvojenih, ali isprekidanih stranica, koristit će se zarezi: str. 12, 16.
  • Prezime autora. U nekim slučajevima, ako je prezime imenovano prije navoda ili je jasno kome pripada, ove informacije mogu se izostaviti u zagradama.

Posebni znakovi

U oba slučaja citiranja teksta mogu se pojaviti neki od sljedećih znakova, kratica ili znakova:

Primjeri kratkih citata

1. Kao što možemo vidjeti u Foucaultovom istraživanju (2001.), pojam ludila sastavni je dio razuma, jer „nema civilizacije bez ludila“ (str. 45).
2. Uz to, „kulturna potrošnja u Latinskoj Americi doseže svoj maksimalni stupanj u odnosu na tok diskursa politički i komercijalni, a ne kao u Europi, artikulirani od nacionalnih država “(Jorrinsky, 2015, str. 8).
3. U tom smislu prikladno je okrenuti se psihoanalizi: "Doktrina bića očituje se kao rezultat introjekcije [kastracije] jezika kod pojedinca" (Tournier, 2000, str. 13).
4. To je ono što Elena Vinelli potvrđuje u svom prologu djela, kada potvrđuje da „Sociokulturna konstrukcija spolova razlikuje žensko od muške subjektivnosti“ (2000., str. 5), dajući nam razumjeti feministički privid koji leži u osnovi romana Sare Gallardo.
5. Tada se od ovih istraga ne može očekivati ​​puno više, osim "kratkog razočaranja davanjem s neslućenom istinom ”kako je to rekao Evers (2005., str. 12.) u svom slavnom istraživačkom časopisu.

Dugi primjeri citiranja teksta

1. Tako u Gallardovu romanu (2000) možemo pročitati:

... Ali žene uvijek prolaze u skupinama. Sakrila sam se i čekala. La Mauricia je prošla sa svojim vrčem i odvukao sam je. Svaki dan nakon toga bježala je da me pronađe drhteći od straha od svog supruga, ponekad rano, a ponekad kasno, do tog mjesta koje znam. U kući koju sam napravio rukom, da živim sa suprugom, u misiji norveškog gringa živi sa suprugom. (str. 57)

1. Ovome je prikladno suprotstaviti viziju francuskog autora:

U univerzalnim religijama, poput kršćanstva i budizma, strah i mučnina preludiraju bijegove iz vatrenog duhovnog života. Sada ovaj duhovni život, koji se temelji na pojačavanju prvih zabrana, ipak ima značenje zabave... (Bataille, 2001., str. 54)

1. Pisanje predstavlja mjesto susreta i neslaganja između najpozitivnijih i najpozitivnijih romantični događaji oko književne činjenice, koji mogu poslužiti za razlike poput onih koje je napravio Sontag (2000):

Ovdje je velika razlika između čitanja i pisanja. Čitanje je poziv, zanat u kojem se, praksom, sudi da postaje sve stručniji. Kao piscu, ono što se akumulira prije svega su neizvjesnosti i tjeskobe. (P. 7)

1. Ovaj koncept "postajanja" može se naći raštrkan po cijelom filozofovom djelu. Međutim, čini se da je njegovo pojašnjenje složena stvar:

Postati nikad nije oponašanje, ili podjednako, ili prilagođavanje modelu, bilo onom pravde ili istine. Nikada ne postoji pojam od kojeg treba krenuti, dosegnuti ili dosegnuti. Niti dva pojma koja se međusobno zamjenjuju. Pitanje, koji je vaš život? Posebno je glupo, jer kako netko postaje, ono što postaje mijenja se onoliko koliko je on (...) binarni strojevi gotovi: pitanje-odgovor, muško-žensko, čovjek-životinja, itd. (Deleuze, 1980, str. 6)

1. Stoga je u prepisci između Freuda i Alberta Einsteina moguće pročitati sljedeće:

... Mnogo ste mlađi od mene i mogu se nadati da ćete do moje dobi biti među mojim "pristašama". Budući da neću biti na ovom svijetu da to dokažem, to zadovoljstvo mogu tek predvidjeti sada. Znate što sada mislim: „S ponosom očekujući tako visoku čast, sada uživam ...“ [Ovo je citat iz Goetheova Fausta] (1932, str. 5).

Parafraza ili doslovni citat?

The parafraza Riječ je o reinterpretaciji stranog teksta, izraženoj riječima novog autora. U ovom slučaju, istraživač čita ideje drugog autora, a zatim ih objašnjava vlastitim riječima, ne prestajući pripisivati ​​autorstvo kome odgovaraju.

U nekim je slučajevima ime autora parafrazirano u zagradama kako bi se pojasnilo da ideje nisu njihove.

Tekstualni je citat, pak, pozajmica iz izvornog teksta, u kojem se referencirani tekst uopće ne intervenira ili mijenja. U oba slučaja poštuje se autorstvo izvornog teksta: plagijarizam nikada nije valjana opcija.

Primjeri parafraza

1. Kao što je dovoljno rečeno u brojnim knjigama o kvantnoj fizici, apsolutnim zakonima svemira s kojima čovjek nastojeći to istražiti i razumjeti, pokazalo se da su mnogo fleksibilniji i relativniji (Einstein, 1960) trebala.
2. Međutim, nisu da novi nacionalni ideali dolaze iz najkonzervativnijeg krila društva, već da to igra u Americi. Današnja Latina ima paradoksalnu alternativnu ulogu u susretu s ljevičarskim populizmima (Vargas Llosa, 2006.) koji su je opsjedali tijekom takozvanog "dugog desetljeća".
3. Valja napomenuti da je, međutim, ponekad stvar stvar i ništa više (Freud, cit. cit.), pa je prikladno znati kako prekinuti psihoanalitičku interpretaciju umjetnosti na vrijeme, prije nego što padne u biografski determinizam.
4. Antropološki trendovi jugoistočne Azije, kako su mnogi antropolozi već istakli, sadrže elemente manjinski kulturni tranzit koji ga čini privlačnim posjetiteljima iz hegemonističke kulture (Coites et. al., 1980), ali ne i za njihove lokalne susjede.
5. Osim toga, Bataille je tome bio jasan, udaljavajući svoj položaj od tipične mrtvačnice koja je fascinirala postromantizam, suprotstavljanje radu kao naručivanje i potiskivanje fascinacije nasiljem (Bataille, 2001).